www.pustolovina.com

Kad se odlučiš sa prekaljenim svjetskim putnikom i pustolovom kao što je Željko Malnar krenuti u divlja Lička bespuća, onda je to pustolovina.

Kao uvijek Malnara čekam da sa svojim terencem dođe iz Zagreba. Moram priznati da ta čekanja nikad nisam voli. No čekanje željka kratim u spremanje opreme koja nam je u ovoj pustolovini neophodna. To su šator, vreće za spavanje, neizbježni kotlić za spremanje hrane i topla odjeća pošto je kraj trećeg mjeseca.

Spremam stvari i razmišljam o Malnaru sa kojim baš ja imam sreću lutati divljim bespućima Like a uz to mu biti vodič. Od tog svjetskog putnika i pustolova upijao sam svaki savjet a i mirnoću ukoliko bi se našao u nekoj od pogibeljnih situacija.

Malnar je čovjek koji iznad svega cijeni vatru stoga nije bilo kampiranja ili odmora u divljini a da nismo zapalili vatru.

Vatra te čuva od divljih zvijeri, a isto tako ti je korisna za spremanje hrane, u prašumama Amazone tjera od tebe otrovne insekte čiji ubodi baš i nisu ugodni. Prisjećam se Željkovih riječi iz prijašnjih pustolovina. Prošlo je podne i već sam mislio kako je Željka nešto spriječilo od ovog putovanja.

No škripa kočnica na parkingu ispred kuće me je u to razuvjerila, jer Malnar sa svojim terencem je stigao. Pozdravili smo se na brzinu, i ja počinjem sa istovarom hrane iz njegovog terenca koja ostaje u mojim frižiderima za ostatak tjedna. Kraj je trećeg mjeseca pa si mislim da danas ne krećemo u divlja bespuća. No Željko me je brzo razuvjerio u to.

Jesi spremio vreće za spavanje i ostalu opremu koja nam je potrebna. Pita me Malnar petljajući nešto po svojem ruksaku.

Naravno da sam spremio odgovaram mu ne baš previše oduševljen, jer znam da baš danas krećemo u pustolovinu. Hladnoća koja baš danas ulazi uz sjeverac u kosti ne ulijeva mi previše povjerenja da će mi ova pustolovina biti baš ugodna.

Danas sam odlučio da konačno preko Suvaje dođemo do izvora Une. Govori mi Željko i vadi kartu na kojoj bi trebali vidjeti put kojim ćemo se probijati do izvora Une. Eto vidim da bi najbolje bilo proći preko Kremena, to je krajnji južni dio Ličke Plješivice na nadmorskoj visini od 1590m.

Ma da Željko to je ok pokušat ćemo no moram te upozoriti da na Kremenu imamo još snijega, a i nemamo šanse taj put proći bez usputnog kampiranja gdje ćemo prespavati. Upozoravam Malnara na poteškoće koje će nas dočekati na putu.

Naravno da ćemo prespavati negdje pod Strmom Čemernicom gdje ima dovoljno izvora koji su nam potrebni.

Krenuli smo u pravcu Pod Kuka pa dalje prema Kremenu kojeg sam se iskreno bojao zbog zaostalog snijega. Naravno čega sam se bojao to nas je dočekalo, no naš terenac sa terenskim gumama bez problema se je probijao. Popeli smo se na prevoj Kremen nakon kojeg se spuštamo na južnu stranu gdje više nema snijega, no ispod nas puca prekrasna panorama na Mazinsko polje. Zastajemo na vidikovcu fotografiramo i krećemo dalje jer sunce već polako zalazi.

Stali smo jedino kraj izvora podno Kremena gdje smo se napili prave izvorske vode i obnovili zalihe. Šutke smo krenuli dalje spuštajući se prema Mazinskom polju. Nakon toga se probijamo uskim usjekom između Urljaja i Srme Čemernice što je bilo po prilično rizično i na rubu prevrtanja. No na sreću izvukli smo se bez posljedica osim što je terenac bio zagreben na mjestima po vratima.

Popeli smo se na proplanak sa kojeg vidimo i Gubavčevo polje gdje se inače nalazi naš bazni kamp koji nam je ovaj puta i cilj jer tamo imamo namjeru noćiti. Stigli smo, ja palim vatru i počinjem spremati večeru koja nam je i te kako potrebna. Spremio sam pustolovni gulaš u kotliću koji uvijek pali kod Malnara. Šutke smo jeli jer danas željko nije raspoložen za priču. Pošto ga poznajem i ja šutim i spremam mu vreću za spavanje pored vatre koja se je baš dobro razgorjela. Legli smo podosta umorni od putovanja kroz divlje bespuće i utonuli svaki u svoj san. Sutra nas čekaju novi izazovi i nova pustolovina kroz neistraženo područje Like.

Napisao putopisac i istraživač Ličkih bespuća Mijo Jaić.