www.pustolovina.com

Buđenje u divljini bez jutarnje kave ne bi imalo svoje čari. A, ako je kava skuhana na logorskoj vatri ima još veće draži. No kad sam, u pustolovini sa Malnarom to je moja dužnost kao i spremanje doručka, što mi nikad nije predstavljalo problem.

Miris kave koju sam upravo skuhao, probudio je i mog učitelja kao i prijatelja Malnara.

U kako dobro miriši mrtvog bi probudila, govori mi Željko dok mu dodajem u ruku šalicu sa vrućom kavom. Dok Malnar polako srče svoju jutarnju kavu ja polako spremam doručak na pravoj pustolovnoj tavici i na logorskoj vatri. Usput pričamo o tome što nas čeka u nepoznatom, i kuda bi bilo najlakše proći Strmu Čemernicu, koja nam je jedna od najvećih prepreka. Još uvijek smo u situaciji da nas bez problema može snaći ono što je u planini najgore, a to je mećava. No iskreno osjećam da bi Malnar baš to želio, jer njega to posebno uzbuđuje, jer kako kaže Željko jebeš pustolovinu bez frke.

Doručkujemo i raspravljamo, o daljnjem putovanju koje nas očekuje u nepoznatom. Sam naziv Suvaja sve vam govori ,a to je da nas tamo ništa osim nevolje ne može dočekati. Spremam opremo koju smo koristili vreće za spavanje suđe, i ostalu opremu dok Malnar zuri u topografsku kartu jer tada još nismo raspolagali sa internetom i satelitskom kartom. Naravno danas je to drugačije iako ništa manje uzbudljivo.

Stvari su spremljene, terenac pregledan ono uobičajeno ulje, i voda što znači da možemo krenuti. Željko sjeda na mjesto vozača dok ja sa topografskom kartom na koljenima sjedam na mjesto suvozača. Krećemo polako kamenitim dijelom terena, naravno Željko izbjegava veće kamenje kako nam na kojem od tog većeg kamenja ne bi ostao ne daj Bože mjenjač.

Prolazimo najgori dio Strme Čemernice, koja je sama po sebi posebno zanimljiva jer je pun izvora i pravih planinskih potočića. Pustolovina Strmom Čemernicom prema Suvaji, i izvoru Une tekla je po planu čak i bolje nego smo si mogli zamisliti.

Ulazimo u zadnju prepreku koja nam se je našla na putu, a to je usjek između dvije stijene u kojem nas je čekalo neugodno iznenađenje. To neugodno iznenađenje bilo je od oluje srušeno debelo, stablo drveta za koje nam je bila potrebna motorna pila koju sam naravno u žurbi zaboravio. Zbog svoje zaboravnosti dobio sam dobar ribanac od Malnara. Stoga nam nije preostalo drugo nego vratiti se istim putem koji smo ovaj puta savladavali po starim tragovima koji su se ocrtavali na travi.

Stali smo usput kraj jednog od izvora gdje smo se snabdjeli sa svježom vodom i krenuli dalje naravno prema kući. Usput nas je na Mazinskom polju ulovila takva snježna mećava koja nam je zanosila terenca. Zapravo je skoro odnijela i Malnara jer je izašao da obavi malu nuždu. I šta da vam kažem naš pokušaj da dođemo preko Suvaje do gornjeg djela izvora Une nije uspjela. Ta želja nije nam se ispunila do današnjeg dana no odustali nismo, jer to je jedan od izazova u dijelovima Ličkih bespuća koji je za nas ostao nepoznanica.

Napisao i za vas putovao istraživač Ličkih bespuća i putopisac Mijo Jaić