www.pustolovina.com

Već sam vam pisao o divljim životinjama i dao naznaku da ču vam pisati kako se one love na primitivan način. Prije svega zamke i ostala pomagala za lov divljači su nehumani način lova i smiju se koristiti samo u slučaju da vam je život zbog nedostatka druge hrane ugrožen.             

PRAVILA KOJIH SE MORAMO PRIDRŽAVATI KOD POSTAVLJANJA ZAMKI

Kao prvo na osnovu tragova trebamo utvrditi staze po kojima se kreče divljač i koja. 

Zatim na osnovu tragova ustvrđujemo gdje se hrani ili napaja.

Zatim trebamo odlučiti koju vrstu divljači ćemo loviti, po tom odabiremo mjesto te

najpogodniju zamku kao i odgovarajući mamac.

Zamke i klopke najbolje je postavljati na izlazima iz skloništa ili jazbina. Potom na uskim prolazima gdje se vide svježi tragovi divljači te na mjestima gdje se hrane. Kao mamac dobro je postaviti iznutrice već zaklane životinje koja je ostavljena na posebno mjesto da dobije neugodan miris.

Divljač se može istjerati iz jazbina pomoću dima, a hvatamo je potom u zamke postavljene na izlazima iz jazbine.

Tekunice i drugi glodavci koji obitavaju u jazbinama u zemlji mogu se istjerati sipanjem vode u njihove kanale , a hvatamo ih rukama ili pomoću omči.

Glodavci poput zečeva, puhova, vjeverica, i tekunica lakše se love od krupnije divljači jer imaju ustaljene navike i ograničeno područje svojih aktivnosti.

Zamke, klopke i ostala pomagala pri primitivnom načinu lova postavljaju se predvečer, a ujutro ih se obavezno obilazi. Jer divljač najčešće odlazi u potragu za hranom predvečer, noću i rano u jutro.

Znači ova vrsta i bilo koja druga vrsta lova je zabranjena osim ako vam život nije u opasnosti. Pravo na lov van lovostaje imaju samo lovci iz tog lovišta pošto su koncesionari. O pripremanju divljači za jelo u jednom od idućih nastavaka.

Za vas napisao israživać Ličkih bespuća i putopisac Mijo Jaić

U slijedećem nastavku ču vam pisati o gmizavcima koji se jedu i na koji način ih hvatamo.