www.pustolovina.com

Tekst i slike: Dean Rostohar,  Specwog

Predgovor: Mijo Jaić

Mislim da ste primijetili da sam do danas na ovoj stranici pisao uglavnom sam. No isto tako moram vam reći da je smisao ove stranice da na njoj pišu ljudi sa velikim pustolovnim ili sličnim praktičnim iskustvom. Jedan od njih je definitivno Dean Rostohar o čijoj stručnosti i iskustvu bi mogao napisati knjigu.

Dean Rostohar je umirovljeni pripadnik SJP Alfa, sa preko 30 godina iskustva u borilačkim i ratničkim vještinama, Veteran je i dragovoljac Domovinskog rata. Osnivač je i glavni instruktor Specwoga, gdje podučava svoj Taktičko Tehnički Borbeni Sistem (T.T.B.S). Podučavao je mnoge pripadnike internacionalnih i domaćih Specijalnih postrojbi Policije, Vojske, zaštitare i mnoge civile. www.specwog.bujinkan.hr. Evo, ljudi sa ovakvim iskustvom su jedini koji mogu pisati na ovoj stranici.

Sklonište je, u situacijama preživljavanja, jedan od prvih prioriteta. U nekim područjima, naša potreba za skloništem može imati čak i veći prioritet nego potreba za hranom, ili potreba za vodom. Sklonište nam omogućava zaštitu od prirodnih elemenata - štiti nas od sunca, vjetra, kiše, od snijega, od preniskih ili previsokih temperatura. Pruža nam zaštitu od kukaca, gmizavaca, divljih životinja, ali nas štiti i od neprijatelja. Bez obzira trebamo li koristiti sklonište za preživljavanje samo za jednu noć ili nam ono treba za duži period, sklonište nam pruža mjesto gdje će nam fizički biti bolje i gdje ćemo se, što je često još i važnije, psihički osjećati bolje. Sklonište nam omogućava da odmorimo svoje tijelo i zagrijemo ga. Omogućava nam da se 'napunimo' energijom i obnovimo svoje snage.

Pravljenje skloništa u prirodi može biti vrlo jednostavno. Ali, može zahtijevati i teži rad. Ukoliko želite napraviti nešto 'na brzinu', to vam se kasnije može razbiti o glavu. Na raznim seminarima koje sam održao, viđao sam ljude koji su se slabo potrudili oko svog skloništa. To im se znalo osvetiti, primjerice - u hladnoj i kišovitoj noći. Ukoliko se zaista potrudite i napravite svoje sklonište dobro, biti ćete sigurni i osigurani tijekom mnogih noći.

Vrstu našeg skloništa određuju vremenski i zemljopisni uvjeti. Naše sklonište ovisi o mjestu (terenu) gdje se nalazimo. Naravno, ovisi i o godišnjem dobu. Vrstu skloništa uvjetuju i materijali koji su nam dostupni –ono što iz prirode možemo iskoristiti. Također karakteristike terena uvjetuju kakvo će biti naše sklonište – ono će biti drugačije nalazimo li se u prašumi, u planinskom području, u polarnom području ili u pustinji. Naše sklonište može ovisiti i o opremi koju kod sebe imamo ili nemamo. Kako smo prije naveli, postoji preživljavanje s opremom i preživljavanje bez opreme. Naravno preživljavanje s opremom je puno lakše u pogledu svega, pa i u pogledu izrade skloništa.

Što bolje izgradite svoje sklonište, to će vam biti udobnije i bolje ćete se moći odmoriti. Biti odmoran od velikog je psihofizičkog značaja za čovjekovo zdravlje i preživljavanje. Odmor će vam pomoći da budete senzibilniji i da lakše opažate sve što se oko vas događa. Ako ste odmoreni, biti ćete logičniji u pogledu razmišljanja. Imat ćete i veću sposobnost donošenja dobre prosudbe. Odmor će vam tako dati snagu da se u tjelesnom i psihološkom smislu bolje suočite s preživljavanjem.

U situacijama kampiranja i preživljavanja u prirodi, od vitalnog je značaja izabrati pravo mjesto za logorovanje i sklonište. Kao što sam već naveo, postoje dvije vrste boravka u prirodi: boravak s opremom i boravak bez opreme. Također postoje i dvije vrste skloništa koja možemo napraviti. Možemo sklonište raditi s opremom - šator, šatorsko krilo, najlonski pokrivač, itd. Možemo ga raditi i bez opreme, od prirodnih materijala - drveće, granje, lišće, kamenje, trava, snijeg, pijesak, i sl. Možemo koristiti i prirodna skloništa kao što su špilje, pećine, rupe i sl. Vrlo je važno znati napraviti razne vrste skloništa i služiti se dobro s oba načina njihove izrade.

Prije nego se izabere mjesto za izradu skloništa, potrebno je točno utvrditi koju vrstu zaštite trebate sebi osigurati. Pri tome je potrebno razmotriti sljedeće: Hoće li nam sklonište moći pružiti potrebnu zaštitu? Imamo li potreban alat za izradu skloništa? Ukoliko ga nemamo, možemo li improvizirati? Kako?  Imamo li dovoljno potrebnog materijala? Ukoliko ga nemamo, možemo li potrebni materijal pronaći u svom okružju, u okolini?

Gdje ćete podignuti svoj logor, odnosno gdje ćete napraviti sklonište, ovisi o mnogo faktora. Ako ste vojnik, prilikom odabira mjesta za kamp/sklonište morate jako paziti na sigurnost. Mjesto za izviđanje terena nije nikada protraćeno. Obavezno morate paziti da odaberete mjesto logora na vrijeme. Logor morate početi raditi nekoliko sati prije sumraka. Dok boravite u prirodi, uvijek planirajte svoje vrijeme. Uvijek sebi morate dati dovoljno vremena za izviđanje mjesta za logor, dovoljno vremena za pripravljanje i namještanje šatora i opreme, te zatim vrijeme za postavljanje cjelokupnog logora. Dakle, uzmimo da mrak počne padati u 6 sati poslije podne. Vi u 3 sata poslije podne morate već razmišljati o mjestu vašeg logora, a u 4 sata već morate postavljati vaš logor.

Zaštitu od neprijatelja postići ćete tako da smanjite visinu profila našeg skloništa. Potrebno je maskirati konturu oblika skloništa i prilagoditi njegove boje okolini. Možemo se zato poslužiti krošnjama granja i grmljem. Možemo se u ovu svrhu poslužiti i asimetrično poduprtom mrežom, na koju ćemo zakvačiti granje i lišće. Sklonište ne smije biti preveliko, jer smo na taj način vidljivi. Također, ukoliko je sklonište veliko, lako gubimo toplinu – ona se lakše gubi u velikom prostoru. Stoga, prije nego počnete izrađivati sklonište, legnite na tlo i označite mjesta koja će vam pokazati koliko točno treba biti veliko vaše sklonište. Ukoliko radite sklonište od prirodnih materijala, tada prvo napravite ležaj. Naravno, morate taj ležaj prethodno izmjeriti. Nad ležajem ćete raditi sklonište, da bi vam kasnije bilo lakše.

Sklonište se ne smije postavljati blizu vode, jer takav položaj prigušuje zvukove životinja i zvukove koja stvara dolazak naših neprijatelja. Postavite sklonište uvijek dovoljno daleko, ali i dovoljno blizu pitke vode. Blizu skloništa mora biti i dovoljno drveća, za loženje vatre.

Uvijek provjerite iz kojeg smjera pušu vjetrovi. Sklonište uvijek, ukoliko je moguće, mora biti zaštićeno od vjetra. Takvu zaštitu može činiti šuma ili padina. Sklonište morate postaviti tako da gleda leđima prema vjetru. Odnosno, tako da vjetar puše na suprotnu stranu od ulaza skloništa, zato da ne puše unutra. Sklonište morate postaviti niz vjetar u odnosu na vatru, ali i u odnosu na mjesto gdje vršite nuždu, tako da vam dim i neugodni mirisi ne smetaju.

Sklonište je najbolje postaviti na povišenom mjestu, koje će u slučaju kiše omogućiti slobodno otjecanje vode. Ne bi ga se trebalo postavljati na udubljenom mjestu, jer se u udubinama skupljaju voda i magla. Sklonište nije dobro postaviti ni na nagnutom terenu, jer nije dobro za spavanje. Također provjerite teren na kojem radite sklonište – provjerite da se ispod njega ne nalaze grbe. Osigurajte da ispod sklonište nije kamenje, granje, da na mjestu gdje radite sklonište nisu mravinjaci i druge rupe u kojima žive životinje i sl.

Nemojte postavljati sklonište na mokrom mjestu, niti u gustoj travi. Visoka i bujna trava je najpouzdaniji znak da je tlo vlažno! Nikada ne postavljajte sklonište blizu planine ili stijenja. Na takvim može lako doći do odrona stijenja, ili ukoliko je zimsko vrijeme, do odrona snijega. Ne postavljajte sklonište ni blizu životinjskih pojilišta. Na takva pojilišta, naime, osim bezopasnih životinja, često dolaze i opasnije divlje zvijeri (vukovi, medvjedi, divlje svinje i sl.), pa postoji opasnost od njihovog napada.

Od velike važnosti je da unutar skloništa pripremimo podlogu na kojoj ćemo spavati. Naše tijelo ne smije biti u direktnom dodiru sa tlom, jer na taj način možemo izgubiti i do 80% tjelesne temperature, što nam može stvoriti dodatne probleme i izazvati nepotrebne napore. Podlogu možemo napraviti tako da prvo prostremo deblje grane. Zatim na njih stavimo manje granje, a nakon toga dodamo lišće i borove grane, ili travu. Ukoliko imamo padobran, možemo iskoristiti njegovu 'kupolu' i za sklonište, te kao podmetač ili pokrivač. Ako je vrijeme hladnije i ako imamo uvjete za to, možemo napraviti i pregradu za reflektirajuću vatru koja će nas grijati unutar skloništa.

Za brzu zaštitu moramo odabrati sklonište koje ćemo moći najbrže napraviti. Ukoliko imamo vremena, moramo se više potruditi oko svog skloništa. Ako se krećemo, napravit ćemo privremeno sklonište, koje će nas tog trenutka zaštititi i koje će biti lagano. Ukoliko pak imamo opremu, sklonište možemo i ponijeti sa sobom.

Sklonište možemo napraviti samo rukama, bez upotrebe bilo kakvih posebnih alata ili užadi. Prirodni nam zaklon može biti sve što se nalazi u prirodi, a što možemo iskoristiti za sklonište. Srušeno drvo sa svojim granjem može nam, primjerice, poslužiti kao sklonište, štiteći nas od vjetra, kiše ili snijega. Za sklonište također možemo iskoristiti prirodne špilje i rupe u stijenama.

Za vas napisao Dean Rostohar

U nastavku skloništa drugi dio.