 U prirodi se nalaze biljke koje sadrže izvjesne medicinski aktivne tvari sa određenim ljekovitim djelovanjem na ljudski organizam. Takve biljke se koriste od davnina a bile su poznate starim civilizacijama i narodima.
Suvremena farmaceutska industrija koristi mnoge biljke za ekstrakciju medicinski aktivnih tvari. Industrija lijekova nije umanjila značaj upoznavanja, sakupljanja i upotrebu ljekovitih biljaka jer su neke po svojim ljekovitim svojstvima ne zamjenjive.
U našoj pučkoj medicini široko rasprostranjena upotreba ljekovitih biljaka. Treba se znati da veliki broj otrovnih biljaka su istodobno i ljekovite. Granice između otrovnog ( toksičnog) i ljekovitog djelovanja ovisi od jačine upotrjebljene doze.
Broj ljekovitih biljaka u prirodi je velik. One se nalaze u skoro svim sistematskim grupama biljnog svijeta. Najveći broj ljekovitih biljaka pripada cvjetnicama. Njihova upotreba jako je rasprostranjena zbog čega se masovno skupljaju. Kopriva je na primjer poznata po upotrebi pročišćavanje mokraćnih putova. Ljekovite biljke su kod nas raširene po livadama, pašnjacima, u šumi, pored rijeka, na kamenjarima i na mnogim drugim mjestima.
Bijeli sljez:
To je višegodišnja biljka. Odlikuje se razvijenim i razgranatim korijenom. Nadzemna stabljika, 50-150 cm, obrasla je gustim svilastim dlačicama. Listovi su na kratkim peteljkama. U pazuhu listova razvija se grupa cvjetova bijelo ružičaste boje.
U pučkoj medicini bijeli sljez je poznat kao biljka kojom se lijeće organi za disanje. U tu svrhu se koristi korijen koji je bogat sluzima (30-35%) Sluz se rastvara u vodi i to se ekstrahira držanjem korijena u hladnoj vodi oko dva sata.
Stolisnik:
 Stolisnik je višegodišnja biljka, aromatičnog mirisa, s horizontalnim podankom. Na uspravnoj dlakavoj stabljici, naizmjenično su poredani duguljasti perasto iscjepkani listovi. Režnjevi posljednjeg reda imaju šiljaste završetke. Sitni bijeli cvjetići 3-5mm skupljeni su na vrhu stabljike u gusto granje. Cvate preko ljeta i jeseni. Raste posvuda osim na izrazito močvarnim i vlažnim staništima. Sadrži vitamin K, oko 0,4% eteričnog ulja. Djeluje antiflogistično ( ublažava upale ) i anti baktericidno. U pučkoj medicini za liječenje naj različitijih bolesti. Istucan se stavlja na otvorene rane, daje se protiv katara želuca i crijeva te smetnjama u bubrezima i jetre, a upotrebljava se i u liječenju dijabetesa, za zaustavljanje krvarenja, koristi se također i za liječenje hemoroida , protiv grčeva i drugo.
Ljekovito bilje izuzetno je važno kod pustolovine preživljavanja u divljini.
U našoj zemlji raste više od sto vrsta štitarki (začinsko bilje). To su uglavnom zeljaste biljke sa šupljim stabljikama i raznolikim , često višestruko perastim listovima. Štitarke je po karakterističnim cvjetovima lako prepoznati među drugim biljem. Najčešće imaju aromatičan, nekad i vrlo prodoran miris od prisutnih eteričnih ulja, koja većinom imaju antimikrobno djelovanje.
Neke jestive štitarke javljaju se kod nas pretežno kao kulturne biljke ( peršin, kopar, anis i drugo). Ima lako prepoznatljivih štitarki koje su u našim krajevima vrlo raširene ( samolist, pastrnjak, medvjeđi dlan, divlja mrkva), a budući da se na mjestima gdje rastu mogu nabrati u velikoj množini, predstavljaju ne samo lako pristupačno povrće, nego i važnu rezervnu hranu za slučaj oskudice.
Zamjensko začinsko bilje:
 Zamjena za papar – korijen i podanak kopitnjaka , (sirov i neosupan sadrži jedan škodljiv sastojak zbog čega ga ne treba upotrebljavati u većim količinama. Osušen i osušen nije škodljiv.
 Zamjena za češnjak – belučka, lučac, lanenka, sibirski luk, listovi i lukovice srijemuša, okrugli i okruglasti divlji luk.
 Zamjena za zelen – pastrnak, listovi i korijen medvjeđe šape, morgruša, motrika, samolist, šapica, i velika medvjeđa šapa.
 Zamjena za klinčić – korijen zečje stope.
Aromatične začinske biljke – specifičnog okusa za začinjavanje pečenja, umaka i sl – divlji čubar, majčina dušica, bobice kleka i smrike.
Mijo Jaić
 Jasno nam je da nam je u pustolovini preživljavanja u divljini škrob jako neophodan, a sastavni je dio pojedinog bilja u prirodi. Obradom korijenja tog bilja dobija se kruh i lepinje koji su neophodan za preživljavanje u prirodi. Jedna od njih je i rogoz koji spada u skupinu Crne rogozove šišarke.
ROGOZ – tifa latifolija
Rogoz spada u skupinu – Crne rogozove šišarke – to je cvat ženskih cvjetića. Na početku cvjetanja nalazi se bjeličasti cvijet muških cvjetova sa tri prašnika u svakom. On brzo procvjeta i sasuši se. Rogoz se uglavnom oprašuje sa vjetrom. Sjeme pokriveno dlačicama kad padne u vodu, drži se na površini 2 – 3 dana potom tone u vodu. Dlačice iz rogozovog cvijeta dodaju se zečjoj dlaci pri izradi šešira od zečje dlake. Stabljike i biljka koriste se kao stočna hrana. Isto tako od njih se pletu razne korpe i ukrasne košarice. Od vlakna stabljike izrađuju se konci. Od rogozovog brašna peku se izvanredni kolači i biskviti, a od klasa koji je zelen ispečen na žaru jede se kao mladi kukuruz ( pečenjak ).
Podanak rogoza dostiže do 60 cm dužine i 2,5 cm debljine. Suh podanak 46% škroba, 11% šećera, i do 25% bjelančevina.
Od podanka se može pripremiti hranjivo brašno i peći kruh, pa čak i biskvit što bi bio već luksuz u pustolovini preživljavanja.
Za pripremanje brašna treba isjeći podanke na komadiće od 0,5 – 1 cm i sušiti ih na vrelom kamenu dok se ne počnu lomiti uz suho krckanje. Potom is se isitni mrvljenjem na kamenu ili tvrdoj podlozi. Ispečeni podanci mogu se upotrijebiti kao zamjena za kavu. Kuhani mladi podanci imaju okus šparoge. Zajedno sa rogozom u močvarama raste te na obali rijeka i jezera raste i trska.
 TRSKA – phragmites cmmunis
Trska je iste visine kao i rogoz, ali njena je stabljika slamnata, listovi tanji, sivo zelene boje. Na vrhu stabljike nalazi se gusta metlica ( 30 – 40 cm duga ). Trska se razmnožava podancima obavijajući vlažno tlo i na taj način pomaže nastajanju močvare ili jezera i stvaranju treseta od trske. Mladi podanci dostižu do 2,5 m. Nježni su i slatki, a jedu se sirovi, pečeni i kuhani. Podanci se upotrebljavaju i kao ljekovito sredstvo za znojenje. U sirovom podanku trske ima 5% šećera Od podanka trske radi se brašno i zamjena za kavu isto kao i kod rogoza. Podanak trske vadi se kukom ili grabljama ponekad i iz dubine od jednog metra. Treba ga vaditi u proljeće prije cvjetanja, u početku ljeta ili kasno u jesen. Cvijeta u lipnju ili srpnju.
 SRČAK – butomus umbellatus
Po obalama jezera i močvarnim nizinama raste podvodni kruh – srčak. Biljka je visoka od 1- 1,5 m, sa kitom trakastih uspravnih listova. Ima ravnu stabljiku sa bijelo ružičastim cvjetovima koji strše na sve strane, kao špice od kišobrana. U suhim podancima ima 60% škroba, 14% bjelančevina i 4% masti. Od srčakovog podanka spravlja se brašno. Od jednog kilograma podanka dobije se 250 grama brašna. Od brašna se peku vrlo ukusan kruh i lepinje. Podanci su isto tako izvanredna zamjena za kavu.
Srčak se lako raspoznaje po svojem karakterističnom cvijetu i cvjetovima u obliku kišobrana. Podanci se vade ili kasno u jesen ili rano u proljeće prije cvjetanja. Ako budete prisiljeni živjeti u divljini odvojeni od civilizacije možete se prehraniti vadeći „podvodni kruh“ podanke lokvanja, rogoza, trske i srčaka.
 HRAST - guercus
Hrast je ogromno drvo koje naraste i do 40 m visine. Stablo mu je debelo sa krivim snažnim granama koje oblikuju široku i lisnatu krošnju. Spada u jedne od naj čvršćih drveća. Plod hrasta je žir od kojeg se pripremaju ukusne kaše i lepinje. Žir je vrlo hranjiv i sadrži 57% škroba, 7%bjelančevina, 10% šećera i do 5% masti. Tanin daje žiru opor i pomalo gorak ukus. Ako se tanin odstrani od žira on postaje vrlo hranjiv proizvod. Od njega se spremaju kaše i lepinje i to vrlo ukusne. Tanin se lako odstranjuje namakanjem žira. Žir se bere kad sazrije i to krajem rujna kad ispada iz kapica, a još bolje poslije prvih mrazeva. Sa njih se skida kožica potom se izrežu na četiri dijela i nakon toga se potapaju u vodu. Namakanje traje dva dana, pritom se voda  triput na dan mijenja. Zatim se žir presipa u lonac ili kotlić koji zalijemo vodom dva dijela vode na dio žira zatim se zagrijava dok ne provri. Voda se odlije, a ohlađeni žir se samelje ili razbije tucanjem na tvrdoj podlozi, porom se dobivena masa u tankom sloju suši. Poslije prvog sušenja na zraku, žir se suši na zagrijanoj kamenoj ploči dok ne krcka kao dvopek. Kad je krupno zdrobljen od njega se kuhaju i pripremaju ukusne kašice. Od jače usitnjenog žira peku se lepinje koje mijenjaju kruh. Žir se naravno koristi i kao zamjena za kavu u tom slučaju nema potrebe za namakanjem u vodi, osim što se skida kožica prži se i drobi na tvrdoj podlozi.
Za www.pustolovina.com napisao putopisac i pustolov Mijo Jaić
 Mnogi se možda pitate čemu pišem o preživljavanju u prirodi? I nije li to tema koja treba zanimati isključivo pustolove i njima slične? Ne, nije ovo tema samo za pustolove i njima slične, ovo je tema za sve one koji bi se mogli bilo kad naći u pogibeljnoj situaciji. I to u situaciji u kojoj bi im baš poznavanje preživljavanja moglo spasiti život. Stoga se vračam na sam početak kako bih vas podsjetio zbog čega još uvijek pišem o ovoj temi, a pisat ču i dalje jer ima još puno toga za obraditi. Davno, u samom početku ove teme, pisao sam vam kako se u samo nekoliko sati vaš život može promijeniti iz osnove. Naime, u vaš miran i naizgled bezbrižan život umješa se katastrofa, u obliku zemljotresa ili poplave. Vi se morate povući ukoliko ste ostali živi i ne povrijeđeni van iz grada u kojem ništa više nije kao prije. Nema hrane,pitke vode nema zapravo ničeg od čega bi se moglo preživjeti. Stoga predstoji bijeg iz grada, što dalje od toga užasa koji vas okružuje i oko vas steže obruč smrti. Naravno priroda, u obliku obližnjih šuma, livada i njiva postaje vam alternativa za preživjeti. Zašto priroda i zašto ne ostati u gradu? Pa priroda zato jer se u njoj krije hrana i voda neophodna da bi preživjeli. Zašto ne grad i ostanak u njemu? Pa zato što vam se može svašta dogoditi dok se situacija ne normalizira i dođe pod kontrolu. Vjerojatno ste čuli o sličnim slučajevima, u svijetu gdje opustošenim gradovima počnu harati bande, a može vas usmrtiti naj običniji komad betona, ili cigle ukoliko vam padne na glavu. Stoga je sigurni spas baš u onoj dalekoj šumi koju vidite sa vaše terase, ali o njoj nikad niste razmišljali niti vas je vukla želja otići tamo. Otiđite jednom, vidjet čete koliko ljepote i mira se krije u toj šumi, koja vam na izgled djeluje tako daleka, a jako je blizu možda pola sata vašim automobilom.
Pokušajte pronaći biljke i sve ostalo o čemu pišem u više nastavaka, vidjet čete postat če vam zanimljivo. Zapravo upoznat čete jedan drugi svijet koji je stvaran i svijet na kojem se zasniva naš život,a to je priroda. U, tu istu prirodu izvodite i svoju djecu kako bi ih upozorili na to kako postoje stvari koje nisu disko i kafić, a imaju svoju draž i ljepotu. Zapravo pripremite i sebe i svoje naj milije kao da če se pogibeljna situacija u obliku zemljotresa ili poplave dogoditi već sutra, naravno daj Bože da vam se ne dogodi nikad. Stoga valja pripremiti naprtnjaču u koju se stavi nož, sredstvo za paljenje vatre, pribor za jelo, vreća za spavanje, konop, čuturica za vodu, mali šator naravno i konzerve koje mijenjate prema roku trajanja u svojoj naprtnjači. Zašto konzerve? Pa zbog toga da dobijete na vremenu dok se ne snađete u prirodi i ne pronađete hranu. Uz ovaj tekst sam vam slikovno priložio i stvari koje su vam neophodne, a nisu teške za nositi. Razmislite možda če baš vama zatrebati savjeti o preživljavanju, jer nikad se ne zna gdje vas čeka pustolovina.
Za vas napisao istraživač prirodnih ljepota i pustolov Mijo Jaić
         
 (Biljke bogate škrobom koje se koriste za pečenje kruha u divljini). Preživljavanje u prirodi je kako sam već napisao definitivno pustolovina. Naravno pustolovina, u kojoj se bez kruha ne može ni zamisliti. No da bi dobili kruh, u prirodi moramo znati prvo kako pronaći bilje koje je puno škroba, i zamjenjuje pšenično brašno. To bilje je većinom vezano uz bare i potoke. Jedna od njih je i bijeli lokvanj. Bijeli lokvanj Staništa su mu uglavnom potoci, bare i močvare. Da bi došli do podanaka koji se koriste za pravljenje brašna potrebno je slijedeće. Uzmemo dugački štap na kraju kojeg je kuka i zahvatimo što niže kitu listova te povučemo kako bi došli do podanka i podvodne stabljike. Okrugle pjege na stabljici su ožiljci od otpalih peteljki. Blistavi uglačani listovi lokvanja pokriveni su odozgora voštanom prevlakom i ne kvase se u vodi. Štapom otkinute peteljke dižu se na vodu i plivaju. Površina lista lokvanja ima oko 11 miliona naj sitnijih otvora ustašca, kroz koje zrak prolazi u podzemno stablo. Kroz jako povećalo mogu se vidjeti svežnji iglica na presjeku peteljke lista i uglovima cjevčica koje sadrže zrak. Ove iglice čuvaju lokvanjeve peteljke da ih ne bi pojeli puževi. Pod djelovanjem sunčevih zraka široki listovi lokvanja škrob od zraka (ugljen dioksida) i vode. Taj škrob se pretvara u šećer, čiji se rastvor spušta kroz peteljku u podanak. Ovdje se šećer ponovno pretvara u škrob i taloži u podanku. Naročito velike količine škroba nakupe se u jesen. Iz podanka bijelog lokvanja može se dobiti brašno. Dobivanje kruha metodom Robinzon: Podanak bijelog lokvanja sadrži mnogo hranjivih sastojaka: - škroba 49% - bjelančevina 8% - šećera i do 20% Pripremanje brašna: Podanak se očisti i isječe na uske trake, a zatim na komadiće duge 1cm, komadići se suše na suncu ili na ugrijanom kamenu, potom se isitne drobljenjem u naj sitnije moguće čestice. Drobe se kamenom na kamenoj površini. Podanak bijelog lokvanja sadrži jako puno tanina koji ga čuva od truljenja u vodi. Tanin daje brašnu opor ukus. Odvajanje tanina iz brašna vrši se na slijedeći način. Brašno se zalijeva vodom i zagrijava dok voda ne proključa, isto se ponovi još jedanput. Na kraju se brašno prelije hladnom vodom i pusti da se slegne. Kad se je brašno staložilo, voda se izlije a brašno u tankom sloju osuši. Od ovakvog brašna se izrađuju i peku lepinje i kruh. Ako nemate dovoljno vremena za izradu brašna od lokvanja, njegov podanak se očišćen može se skuhati i ispeći na tavici. U drugom slučaju očišćen lokvanjev podanak se može ispeći i zatrpan u vruči pepeo na kojem se loži vatra. Podanak se također da ispeći u Indijskoj peći. Treba imati u vidu i to da su pečeni biljni produkti naj ukusniji. Jer u njima se sačuvaju svi sokovi i svi hranjivi sastojci. Kako se spremaju lepinje od lokvanjevog brašna? Od tijesta koje smo napravili sa brašnom od lokvanja, naj jednostavnije je ispeći lepinje. Lepinje se peku na vrelom plosnatom kamenju na kojem se je prije toga ložila vatra. Naime nakon loženja vatre na plosnatom kamenu sa kojeg se skloni žar stave se plosnate lepinje i speku. Za pečenje kruha koristimo svakako Indijsku peć. Rogoz – tifa latifolija Rogoz spada u obitelj – Crno rogozove šišarke, to je cvat ženskih cvjetića. Na vrhu cvijeta nalazi se bjeličasti cvijet muških cvjetova sa po tri prašnika u svakom. On brzo procvjeta i sasuši se. Rogoz se inače oprašuje vjetrom. Stabljike i lišče rogoza upotrebljava se kao stočna hrana. Od njih se pletu i razne košarice. Od vlakna stabljike radi se konac za šivanje ako je potrebno. Od rogozova brašna peće se kruh, biskviti i kolači, a od klasa koji je zelen, na vatri ispečen jede se kao mladi kukuruz pečenjak. Podanak rogoza dostiže do 60 cm dužine i 2,5 cm debljine. Suhi podanak sadrži: - 46% škroba - 11% šećera - 25% bjelančevina Od podanka se može pripremiti hranjivo brašno i peči kruh pa čak i biskviti. Za pripremanje brašna treba isjeći podanak na komadiće od 0,5 do 1 cm i sušiti ih na vrućem plosnatom kamenu dok se pri lomljenju ne čuje krckanje. Zatim ih isitniti drobljenjem kamenom na kamenu. Od brašna tako samljevenog i zdrobljenog peče se u Indijskoj peći kruh ili lepinje. Pečeni komadići rogoza mogu se upotrijebiti umjesto kave. Dok kuhani mladi izdanci imaju okus šparoga. Za vas istražio pustolov i putopisac Mijo jaić www.pustolovina.com
 (Kako u prirodi spremiti kruh)Kruh je definitivno namirnica koju čovjek konzumira od pred početaka života. Sa kruhom sve počinje i po meni je po važnosti za preživljavanje odma iza vode. Vodu je naravno teško usporediti sa bilo čime, jer bez vode se definitivno ne da preživjeti. No krušni kvasac je jedan od naj genijalnijih izuma ljudskog uma. Jer proizvesti kulturu nevidljivog organizma - gljivicu kvasca, koju možemo nazvati naj jednostavnijom od svih naših kulturnih biljaka. Naime razviti kulturu te gljivice u tijestu i na taj način prisiliti tešku ljepljivu masu da se pretvori u laku prozračnu, i na kraju ispeći u tom poroznom stanju koje je učinilo da ta masa postane lako probavljiva i tako ukusna za jelo pravo je umijeće. (dobivanje kvasca)Početi ču sa kvascem, jer on je osnova za ispeći kruh. Kao prvo u toploj vodi izmrvite komadić kruha, dodajte malo brašna i stavite na toplo mjesto. Kad ta masa dobije kiselkast miris i pomalo počne puštati mjehuriće, kvasac je gotov. (izrada kruha) Pripremljeni kvasac stavite u posudu, raskvasite ga ili razmutite u toploj vodi, umjereno posolite i zamijesite brašno zajedno sa razmućenim kvascem. Kad je tijesto gotovo i ne lijepi se za prste prekrijte ga čistom krpom, te ga stavite na toplo mjesto. Neka tijesto nabuja (4 – 5 sati) to je faza fermentacije. Za to vrijeme pri pripremite peć za pečenje kruha. (improvizirane peći za pečenje kruha u prirodi)  Nakon svega što sam nabrojio od dobivanja kvasca do izrade kruha najvažnije je kako i u čemu kruh ispeći. Stoga prije pristupanju izradi kruha moramo napraviti jednu od peći koje ču vam nabrojiti. a). indijska peć b). peć napravljena od bačve c). konusna krušna peć (indijska krušna peć) Za izradu indijske krušne peći iskopajte omanju usku jamu, čije strane i dno obložite glatkim kamenjem i naložite u njoj vatru. Kad se kamenje dobro zagrije, ugasite vatru a žar i pepeo sklonite u uglove jame. U među vremenu tijestu dodajte brašna i na čistom panju napravite okrugao kruh. Kruh stavite na neki široki list ne otrovne biljke i pustite ga u indijsku peć na vrelo kamenje. Kamenom pločom zatvorite otvor iznad kruha te na kamenoj ploči zapalite vatru. Naj manje kroz jedan sat pogledajte dali je kruh ispečen. Kako bi vidjeli dali je ispečem u njega gurnite granu ili nož ukoliko se na grančicu ili nož lijepi tijesto kruh nije ispečen. Ukoliko grančica ili nož budu suhi kad ih izvučemo iz kruha kruh je ispečen i spreman za konzumaciju.  Znam spremanje kruha vam izgleda jako komplicirano, no vrlo je zabavno i jednostavno ukoliko pratite upute. U nastavku ču vam pisati o još nekim pećima te spremanju kruha na Robinzon način, a i spravljanje lepinja.
Mijo Jaić
Poštovani, sa šumskim voćem dolazimo do kraja, s tekstovima o jestivom bilju, te voću iz prirode. Još jednom želim spomenuti da smo obradili dio bilja, i voća iz prirode koje se nalazi na području bivše Jugoslavije. Vrlo je važno svaku od biljaka, ili voća dobro proučiti prije konzumacije pošto se vrlo lako može zamijeniti sa sličnim koje nije jestivo, ili je otrovno. Naravno stoga i idemo uz fotografije sa detaljnim opisom svake biljke koju spominjemo te načinom njene pripreme. U prošlom 16 nastavku počeli smo sa šumskim voćem pa sada slijedi nastavak za koji se nadam da če biti zanimljiv. Ovo je šumsko voće koje većina od vas poznaje. No valja ga spomenuti jer je bitno za preživjeti u prirodi. Jer kako sam već spomenuo preživljavanje u prirodi je pustolovina, ili adventure.  BOROVNICA – Vaccinium myrtillus Borovnica je trajni grmić visok do 20 cm. Plod je tamno plava sočna bobica veličine graška . Ukusnog slatko-kiselkastog pomalo oporog okusa. Raste po planinskim bjelogorično crnogoričnim šumama i pašnjacima. Mjestimično pokriva velike površine. U listu i plodu borovnice ima tanina i arbutina, a u plodu još i šećera, organskih kiselina i drugih sastojaka. Čajem od lista lijeći se kašalj, šećerna bolest ,a od plodova se pripremaju lijekovi za poboljšanja vida. Plod u svježem stanju upotrebljava kao hrana, za izradu soka, kompota i ostalog.  CRVENI GLOG – Crataegus oxyacantha. Oveći žbun ili nisko drvo koje naraste i do 5 m u visinu sa jako razgranatom krošnjom i jako trnovitim granama. Listovi su veličine četiri cm i duboko urezani na tri ili pet krpastih nejednako zupčastih režnjeva. Cvjeta u grozdovima, a cvijet mu je od snježno bijele boje do crvenkaste. Čaj od sušenog glogovog cvijeta naj ljekovitiji je čaj koji sam upoznao. Od jačanja srčanog mišića, regulacije tlaka i kolesterola u krvi do skidanja kilograma bez velikih odricanja. Zadnje što sam saznao o ljekovitosti glogovog čaja je da njegovom konzumacijom nestaju bubrežni kamenci. Naj važnije je da se sa njim ne možete predozirati. Čaj je kao napitak izuzetno dobrog okusa a koristi se umjesto soka kao hladni napitak. Plodovi su malo na kiselkasti crveni i brašnasti su. Koristimo ih na razne načine za spremanje raznih jela do spravljanja kruha. Nema opasnosti zamjene sa nekom otrovnom biljkom ili plodom.  TRNJINA – Prunus spinosa Trnjina raste u obliku trnovitog, vrlo otpornog i razgranatog grma visokog do 3 m sa trnovitim granama. Cvate od travnja do svibnja. Plavičasti plodovi sazrijevaju od devetog do desetog mjeseca. Na granama se zadržavaju dugo u zimi ispod snijega. Plod je mesnat slatkasto kiselkast i opor. Nakon prvih mrazeva omekša i gubi oporost. Upotrebljava se kao sirov no dobro ga je malo propržiti na žaru tad postaje posebno ukusan.  DIVLJA KRUŠKA – Pirus piraster Divlja kruška je drvo koje raste u visinu od 15 m , sa razvijenom krošnjom i većinom uspravnim granama. Cvijet joj je bijel sa izrazito crvenim prašnicima. Cvjeta od kraja travnja do sredine svibnja. Plod je puno manji od uzgojene kruške, kad sazrije žučkasto zelene je boje a sazrijevaju od devetog do desetog mjeseca. Raste od nizinskih šumaraka do srednjeg planinskog gorja. Plodovi su kad sazriju dosta opori, a kad prezriju postaju slađi i ukusniji za jelo. Jedu se kao voće , a daju se spremati na razne druge načine.  DIVLJA ŠUMSKA JABUKA – Malus sylvestris Listopadni grm oko 3-4 m visok ili drvo koje naraste do 10 m, široke nepravilne i prozračne krošnje. Listovi su po obliku dosta varijabilni, na rubu grubo nazubljeni, u mladosti vunasto dlakavi, na licu tamno zeleni, na naličju blijedo zeleni. Cvijet im je bijelo ružičasti a cvate u grozdovima. Cvate od travnja do lipnja mjeseca. Plod jajolik žučkasto zelen, na sunčanoj strani često crvenkast. Raste u svjetlijim šumama, šikarama usamljeno na livadama od nizina do planinskih proplanaka. Plodovi se mogu upotrijebiti kao i drugo voće, sirovi ili na druge načine. Sa ovim za sad završavamo pisanje o šumskom bilju i voću no na ovu temu ćemo se svakako vratiti nakon što vam pišemo o praktičnim stvarima kao što je pečenje kruha i ostalo. No sve ovo što mi pišemo možete doživjeti sa nama u živo. Kompletan program preživljavanja i snalaženja u prirodi ćemo objaviti na našem portalu pod rubrikom ponuda sadržaja. Za vas napisao istraživač prirodnih ljepota i pustolov Mijo Jaić.
Da je preživljavanje u prirodi pustolovina, ili adventure to sam vam več spomenuo u više mojih tekstova. Napisao sam i to kako neki pustolovi preživljavanje koriste kao test svoje osobne izdržljivosti. Ja, vam o preživljavanju pišem s razlogom, a razlog je također spomenut u više mojih tekstova. Razlog je, što bi se ne daj Bože veće katastrofe u vašem gradu spas mogao naći baš u prirodi. Danas vam pišem u šesnaestom nastavku o jestivom i ljekovitom bilju, o kojem če vam u prirodi ovisiti život. Ovaj puta su to začinska bilja, i šumsko divlje voće. ZAČINSKO BILJE: Vodena paprika – Polygonum hudropiper Jednogodišnja je zeljasta biljka, sa razgranatom člankovitom stabljikom, duguljastim, kopljastim prilično širokim listovima i zelenkasto bijelim ili crvenkastim cvijetom, koji su složeni u klas pri vrhu ogranka stabljike. Cvate od srpnja do kolovoza .Raspoređen je po prostorima cijele bivše Jugoslavije, a raste po vlažnim mjestima kao što su močvare, bare pored potoka, vlažnim livadama i slično. Često u velikim količinama. Cijela biljka ima papren ukus. Upotrebljava se kao začin i dodaje se salatama i varivima. Sjeme se može upotrijebiti kao biber.  Solnjača – Salsola kaliJednogodišnja zeljasta biljka zeleno žučkasto crvenkaste boje, pri zemlji razgranata. Listovi su mesnati i bez drške (sjede na stabljici), vrhovi su im šiljasti ili bodljikavi. Rasprostranjena je u primorju na slanim pješčanim, šljunkovitim ili laporastim terenima uz more. Mladi proljetni ogranci koriste se kao varivo, koje nije potrebno soliti jer je biljka sama po sebi slana. Iz tih razloga upotrebljava se i kao začinski dodatak drugim varivima u nedostatku soli. ŠUMSKO DIVLJE VOĆE:Divlje voće predstavlja bogati arsenal nezagađenih prirodnih ljekovitih sastojaka. Koristimo ga za izradu raznih vitaminskih koncentrata, biljnih čajeva, i čajnih mješavina, divlje ili šumsko voće sve se više traži i postaje sastavni dio ishrane suvremenog čovjeka. Naj više cijeni rumeno, crveno, narančasto i žuto voće. Jer sadrži jako puno vitamina. Također se cijeni i oporo i kiselkasto voće. Često se dodaje u džemove i marmelade pitomog voća, radi popravljanja ukusa i kvalitete. Ovakvi koncentrati, izrađeni od šipka, divljih jabuka i krušaka, šumskih jagoda, malina, borovnica, gloginja, drenjina i drugih plodova čisti ili u smjesi predstavljaju pravi izvor vitamina, tanina, soli, organskih kiselina i drugih ljekovitih sastojaka. To su kako se obično kaže prirodni multivitamini. Prirodni vitaminski čajevi spravljaju se od divljeg bilja i to naj češće šipka, divlje kruške i jabuke, ribize, borovnice, i drugih vrsta vitaminskog voća. Voćni čajevi i čajne mješavine moraju se obavezno čuvati hermetički zatvoreni, jer lako privlače vlagu i mogu navuči plijesan. Koriste se zimi i ljeti te spadaju u zdrave i ukusne napitke. Šumska jagoda – Fragaria vesca Šumska jagoda je niska zeljasta biljka, sa trajnim podankom iz kojeg iz kojeg svake godine izbijaju trodijelni po krajevima zupčasti listovi i vrže koje pužu po zemlji, cvjetovi su bijeli i grupirani po nekoliko u gornjem dijelu cvijetne stabljike. Cvate od travnja do početka srpnja mjeseca. Plodovi su mali u veličini naj manjih lješnjaka, slični bobicama, sazrijevaju od sredine svibnja do sredine kolovoza. Crveni su, kiselo slatkasti i vrlo aromatični. Rastu po svjetlijim i otvorenijim šumama, šumarcima, šumskim krčevinama i požarištima. Rastu od nizina pa do brdsko planinskim predjelima na visini od 1500m nadmorske visine. Od listova jagode sprema se jako ukusan i aromatičan vitaminski čaj, a plodovi se upotrebljavaju kao šumsko voće, sirovi,sušeni, (za čaj) spremljen kao kompot , džem . sirup i slično. Ne postoji mogućnost da se zamjeni sa nekom otrovnom biljkom.
Na pisanje o preživljavanju u prirodi¸ potaknulo nas je više stvari. Kao prvo to je izvanredna pustolovina (adventure) koju mnogi žele iskušati kao svoj test izdržljivosti. No¸ mi kad smo vam o preživljavanju u prirodi počeli pisati¸ imali smo na umu i još nešto¸a to su katastrofe koje se događaju u svijetu. Zadnje što se je dogodilo u svijetu je Japanska katastrofa gdje ljudi glavom bez obzira bježe iz velikih gradova prema prirodi.
No mi se uglavnom baziramo na Hrvatsku¸ i područje bivše Jugoslavije¸ jer pisati o preživljavanju u Amazoni bilo bi apsurdno. Dogodi li se bilo kakva katastrofa na području o kojem pišemo¸ ne bi nam pomogla iskustva preživljavanju prirodi ili divljini Amazone. Na pisanja o preživljavanju su me potaknula i istraživanja sezimologa¸ koji proučavaju i prate situaciju oko našeg glavnog grada Zagreba.
Naime po tvrdnjama stručnjaka seizmologa¸ Zagrebu u skoroj budućnosti predstoji zemljotres veće razorne moći.
 Ne nije ovo nikakvo plašenje šire hrvatske javnosti¸ a naj manje Zagrepčana jer nije sve Božje slovo što tvrde stručnjaci. No da treba biti spreman i na to¸ bez obzira hoće li se tragedija dogoditi ili ne¸ to stoji. To je sve zapravo razlog zbog kojeg smo počeli pisati o ovoj u svakom slučaju zanimljivoj temi.
Zapravo to nije sve¸ jer mi ćemo početi sa tečajevima preživljavanja¸ u kojima če oni koji žele normalno jesti svoja tri obroka¸ udobno spavati¸ ali učiti uglavnom sve o preživljavanju.
Učit če naravno kako se prave skloništa¸kako se pali vatra¸ u svim vremenskim uvjetima. Naravno učit če u hodu sve o jestivom bilju¸ te kako ga prepoznati i kako naći vodu u toj istoj prirodi. Zapravo naučit če sve¸ ono o čemu smo pisali u petnaest nastavaka. Znači naši polaznici tečaja bit če vođeni od vrhunskih stručnjaka preživljavanja uz učenje orijentacije u divljini. Tečajevi če biti po praćeni sa puno zabave¸ i neče se svoditi samo na preživljavanje¸ več u općenito učenje polaznika kako se ponašati u divljini ili prirodi.
Područje na kojem če se tečajevi odvijati poseban je doživljaj¸ jer ta su područja jedna od posljednjih bespuća u Europi netaknute prirode.
Zbog povećanog zanimanja za ovu vrstu tečajeva¸ molimo vas da se javite na našu e- mail adresu
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
po kojoj ćemo vam odrediti naš slobodni termin. Tečajevi bi se održavali trodnevno ili za vikende.
Napisao istraživač Ličkih bespuća i putopisac Mijo Jaić.
U slijedećem nastavku pisat ćemo dalje o jestivom bilju.
Čajno bilje u pustolovini preživljavanja.Danas ču vam pisati o čajnim biljkama i njihovoj ulozi u preživljavanju u prirodi. U preživljavanju imaju neosporno svoje mjesto. Kao prvo njihovi čajevi su ljekoviti a drugo ugodni su kao napitak. Naravno ima ih po prilično no ja ču vam ovaj puta pisati o četiri naj rasprostranjenije. To su menta¸ majčina dušica¸ kadulja i crveni glog koji ima ne vjerojatna ljekovita svojstva a i ugodan je kao napitak.  MENTHA ili metvica:U prirodi postoji veliki broj različitih vrsta metvice koje nalazimo na različitim staništima širom naše zemlje. Skoro sve su izvanrednog aromatičnog mirisa. Koriste se za pripremanje izvanrednih čajeva koji su pritom vrlo ljekoviti.  MAJČINA DUŠICA – Thymus serpyllum:Majčina dušica ili divlji bosiljak višegodišnja je biljka sa drvenastim prizemnim dijelovima¸i mnogobrojnim izdancima. Listovi su sitni jajolikog dugački do 15 mm i široki do 7 mm sa manjim zadebljanjima u kojima se nalaze kesice sa aromatičnim uljem. Cvjetovi su sitni¸ svjetlo crveni do ružičasto ljubičasti. Zbijeni su okruglasto valjkaste cvasti pri krajevima ogranaka. Rasprostranjena je po cijeloj zemlji u više vrsta i pod vrsta. Raste po suhim sunčanim mjestima na niskim kamenitim travnjacima¸ šibljacima i rubovima šuma ne rijetko u grupama. Cvate od proljeća skoro do jeseni. Mirisni i aromatični dijelovi zajedno sa listovima i cvijetom za spravljanje vrlo aromatičnih čajeva koji su pri tom vrlo ljekoviti. KADULJA – Salvia officinalis: Kadulja ili žalfija jednogodišnja je biljka¸ raste kao grm ili polu grm sa drvenastim četverokutnim izdancima 20 – 90 cm visine ugodnog mirisa na donjem dijelu izdanka. Korijen dobro razvijen¸ ima sposobnost prodiranja i u kamenjaru. Listovi su sitno nazubljenog ruba hrapave površine debeli 2 – 9 mm 0¸5 – 5 cm široki¸ na peteljci 1 – 5 cm dugoj vrlo aromatični. Cvijetovi u klasastim pršljenovima 2 – 4 cm dugi. Kadulja je rasprostranjena po cijeloj našoj zemlji¸ raste po svijetlim šumarcima i kamenjarima. Kadulja je od davnina poznata kao aromatična začinsko čajna biljka. Ovo su uglavnom naj češće ljekovite biljke između mnogih koje se koriste za spravljanje vrlo ukusnih čajeva i napitaka koji su pri tom i ljekoviti. U mojem idućem nastavku pisat ču vam o začinskom bilju koje je također bitno za preživljavanje u prirodi jer jelima koje spravljate od bilja daje poseban okus i miris. Mijo Jaić istraživač divljih bespuća Like.
Jestive biljke i salate u pustolovini preživljavanja.Koliko je važno jestivo bilje¸ u preživljavanju u prirodi govori vam već treći nastavak o istom. U bilju je sve što vam je potrebno za organizam posebno vitamini. Ukoliko ga dobro poznajete nije vam problem ni pronaći ga. No treba ga znati i spremiti za jelo¸ zato vam pišem i o tome. Za pisanje¸ o ovoj temi koristim osobno iskustvo kao i vojni priručnik komando obuke. Ovaj nastavak počinjemo sa: Rogoz-Typba- latifolia. Rogoz ima debeli korijen koji raste u mulju pod vodom. Iz korijena izbijaju zeleno plavkasti listovi dugački do dva metra¸uski i uzduž isprugani. Cvjetovi se razvijaju u trećoj godini¸ na vrhu cvjetne stabljike¸ i složeni su u uspravan klip dug od 20-40 cm. Korijen rogoza sadrži jako puno škroba¸ pa ga se suši i melje¸ ili tuca kako bi se od njega pripremio kruh ili lepinja. Isto tako se priprema i kaša¸ za zgušćivanje variva. Mlade stabljike se koriste kao povrće. Zreli klasovi koji liče na klip kukuruza¸ peku se i tako konzumiraju. Jagorčevina-Primula vulgaris.U Hrvatskoj poznat kao Jaglac i jedan je od vjesnika proljeća uz visibabu. Više godišnja je zeljasta biljka. Listovi su prizemni žučkasto zelene boje¸duguljasto jajasti¸naborani sa izraženim lisnim žilama¸ koje se sužavaju u sasvim kratku stabljiku. Cvijetovi su jasno žuti a raste po livadama¸ pokraj šuma i rijetkim šumama kao i blizu žbunja.  Listovi sadrže velike količine vitamina (c)¸ i spadaju u najveće izvore tog vitamina. Listovi se svježi spremaju kao salata¸ no koriste se za variva kao i pire. Dokazano je da samo nekoliko svježih listova zadovolji dnevnu potrebu jednog čovjeka¸ za tim vitaminom. No ne treba ih koristiti u većim količinama. Listovi se isto tako mogu koristiti za spravljanje vitaminskih čajeva. Isto tako ne postoji mogućnost zamjene sa nekim drugim sličnim biljem. Maslačak-Taraxacum-officinaleŽutenica¸mlekaća¸talijanska salata¸ regrad višegodišnja je zeljasta biljka. Listovi su joj si prizemni i poredani u krug oko cvjetne stabljike. Stabljika je šuplja¸ na vrhu nosi složenu cvjetnu glavicu sastavljenu od velikog broja zbijenih žutih cvjetova. Cvate od trećeg do devetog mjeseca. U čitavoj biljci se nalazi bijeli mliječasti¸ gorkasti sok. Pod zemljom se nalazi debeli vretenasti korijen¸ žute boje. Raste po vrtovima uglavnom kao korov¸po livadama i po zapuštenim oranicama.  Mladi listovi u proljeće su jako bogati vitaminom c¸a sprema se na salatu kuha kao varivo i pire. Treba birati mlade listove¸ bez cvijeta jer su listovi sa cvijetom jako gorki. Korijen maslačka vađen u ¸ kuhan se koristi kao mrkva ili krumpir. A pečeni korijen se koristi kao zamjena za kavu. Krasuljak-Bellis perennis. U Hrvatskoj najpoznatiji pod nazivom tratinčica. Višegodišnja zeljasta biljka sa omanjim listovima¸lopatićastog oblika poredanih u krug oko cvjetne stabljike visine od 5-15 cm. Cvjetna glavica je po jedna na stabljici¸ i u sredini je žuta¸ a po krajevima bijela ili malo crvenkasta. Cvate od proljeća pa do kasnog ljeta¸ a ponekad i u jesen. Raste po livadama i travnjacima kao i po šumskim proplancima. Mladi listovi se pripremaju na salatu kao i za kuhanje variva i pirea. Kiseljak-Rumex acetosa.Poznata kao kiselica u Hrvatskoj¸veliki kiseljak¸kisovec i ajdovec. Višegodišnja zeljasta biljka koja može narasti i do 100 cm. Stabljika je uzdužena¸ izbrazdana često crvenkasta. Najčešće se iz jednog korijena razvije više stabljika. Listovi su strelastog oblika. Mnogobrojni crvenkasti cvijetovi složeni su u metlasti cvast¸ pri vrhu stabljike. Cvate od 5-7 mjeseca a kad¸ kad ponovno u jesen. Raste po vlažnim livadama¸ i travnjacima u blizini potoka.  Mladi listovi upotrebljavaju se za salate pošto su kiselkastog okusa. Od nje se spremaju variva i pirei¸a koristi se kao mješavina ostalim jestivim biljkama¸ kod pripremanja hrane. Zbog velike količine oksalne kiseline ne treba ga koristiti puno u jednom obroku. Na isti način se sprema i mala kiselica. Za www.pustolovina.com napisao istraživač prirodnih ljepota i putopisac Mijo Jaić.
 Divlje bilje i salate u programu preživljavanja u prirodi. Da su bilje i salate neophodno za pustolovno preživljavanje u divljini već sam napisao u prošlom nastavku. Što je najvažnije najrasprostranjenije je u prirodi. No moram skrenuti pažnju da postoje endemske vrste koje se smiju brati samo u situaciji kad vam je život u opasnosti. U ovom nastavku ču vam pisati o sljedećim biljkama: Kaćun, Brašnjenik, Bokvica, Cigansko perje i Plučnjak. KAČUN – Orchis morio zovu ga još (divlji krumpir). Višegodišnja je zeljasta biljka, visoka od 10 do 40 cm, koja ispod zemlje razvija dva okrugla jajolika gomolja. Jedan prošlo godišnji manji a drugi ovo godišnji veći. Listovi su mu široki kopljasti, sočni i obrastaju cvjetnu stabljiku, koja pri vrhu nosi više crvenih, crvenkasto ljubičastih ili radije bijelih cvjetova. Cvatu travnju i svibnju. Rasprostranjen je skoro u cijeloj zemlji. Raste po suhim, sunčanim livadama i rijetkim svijetlim šumama i šumarcima, često u većim količinama na jednom mjestu. Gomolj kaćuna sadržava veče količine škroba, sluzi , bjelančevina, dekstrina i drugih materija. Mogu se peći kao mladi krumpiri i da se kuhaju na razne načine. Pošto su dvije do tri minute držani u kipućoj vodi, a zatim osušeni i samljeveni u brašno, daju poznati (salep), napitak koji se može miješati sa drugim sirovinama za pečenje kruha i raznih kaša. Zatim za kuhanje vrlo zdravog i hranjivog zimskog pića, za razne poslastice. BRAŠNJENIK –Cbenopodium bonus benricus  Zovu ga još divlji špinat, ciganski špinat i dragi jurko. Višegodišnja je zeljasta biljka, koja naraste od 30 do 80 cm, sa uspravnom uglastom stabljikom malo razgranatom, po kad ,kad crvenkastom. Listovi su tamno zelene boje, kopljasto tro uglasti, prizemni su i imaju duge peteljke, a gornji su kao brašnom posuti. Mnogo brojni sitni neugledni cvjetovi složeni su pri vrhu stabljike u vrećasti cvat. Cvate od svibnja do rujna. Rasprostranjen je po cijeloj zemlji, od brdskih predjela pa sve do 2000m nad morem, gdje raste na nagnojenom tlu, najviše na mjestima gdje se kreće i zadržava stoka, oko obora u okolini planinskih naselja, štala, pored putova i sličnim mjestima često u velikoj količini. Mali listovi i sočni vrhovi stabljike se spremaju kao variva, pirei, nadjevi i sl. Sami ili još bolje pomješani sa drugim divljim povrćem  BOROVICA Plentago medija A zovu ih još brokva, žilavka , trputac, tepavac, petožil i puhaća. Višegodišnja zeljasta biljka. Listovi su okruglasti, nešto i postepeno prelaze u dršku, a na njima su vrlo paralelno lisne žile. Leže skoro pri zemlji, a raspoređene su u krug oko cvjetne stabljike. Pri vrhu cvjetne stabljike nalaze se valjkasta cvat, sastavljena od velikog broja sitnih neuglednih cvjetova. Cvatu u lipnju. Rasprostranjena je po cijeloj zemlji, a raste po slabije obraslim travnjacima i livadama, po manje gaženim stazama, pokraj putova, po jarcima i po manje niskoj travi. Priprema za jelo: Mali listovi i bez žilave drške mogu se bez ograničenja upotrebljavati za spremanje variva, pirea i za nadjeve tijesta, a sasvim mladi za miješane salate. Mogu se brati od ranog proljeća do sredine ljeta prije cvjetanja biljke.  CIGANSKO PERJE asclepias syriaca Zovu ga još svilenaca, svilolan, svileni dubac i svionica. Višegodišnja je zeljasta biljka, koja naraste u visinu preko jednog do dva metra. Stabljika je uspravna, šuplja, obrasla sitnim dlačicama. Listovi su nasuprotni, duguljasto jajasti, dugački oko 20 cm, po krajevima cijeli, a nalaze se na kratkoj peteljci. Cvjetovi su mali, bijelo ružičasti ili crvene boje, skupljeni u štitaste cvati. Biljka cvate od lipnja do kolovoza. Ima razgranati podzemni korjen. Cigansko perje je rasprostranjeno u mnogim krajevima zemlje. Često raste u velikoj množini i nizinama kraj rijeka, po ivicama šiblja i niskih pri riječnih šuma. Spravljanje: Mladi proljetni izdanci, koji su debeli i sočni za jelo kao vrlo hranjivo i ukusno povrće mogu se upotrebljavati za variva i pire. Mogu se brati krajem ožujka i početkom lipnja. Napisao istraživač Ličkih bespuća i putopisac Mijo Jaić.
Divlje bilje i salate u programu preživljavanja u prirodi.Divlje bilje i salate teško je sa bilo čim zamijeniti u programu pustolovnog preživljavanja u prirodi. U prirodi postoji velika količina divljeg bilja koje se koristi kao hrana kod preživljavanju u prirodi. Neosporno je da su biljke i salate neograničen izvor vitamina potrebnih organizmu za normalno funkcioniranje. Da je tako pokušat ćemo vam dokazati prezentacijom divljeg bilja koje možete naći u prirodi.  KOPRIVA – Urtica dioicaKopriva je višegodišnja zeljasta biljka. Može narasti preko metra u visinu. Stabljika je čvrsta, listovi su jajoliko – duguljasti sa produljenim šiljastim završetkom, po ivici zupčasti. Stabljika i listovi obrasli su sa mekim dlačicama punim kiseline koja pri dodiru sa kožom radi opekline. Cvate u šestom i sedmom mjesecu. Vrlo je rasprostranjena širom naše zemlje, a nalazimo je posvuda od gorja do nizina. Tu naravno ubrajamo močvare i zapuštene njive. Pripravljamo je za jelo na slijedeći način:Mladi izdanci i listovi upotrebljavaju se za spremanje variva i pirea. Također se mogu dinstati na životinjskoj masti. Nema opasnosti da se kopriva zamjeni sa nekom drugom biljkom.  ŠTAVELJ – Rumeks crispus ( poljsko zelje)Štavelj je višegodišnja zeljasta biljka koja naraste do metra u visinu. Stabljika mu je jaka slabije razgranata. Listovi su duguljasti pri tlu deblji i širi a uz stabljiku uži i malo manji. Svi listovi su naborani i kovrčavi. Cvjetovi su sitni zelenkasti i mnogobrojni u klasastom obliku. Cvate u šestom i sedmom mjesecu. Rasprostranjen je u cijeloj našoj zemlji od visina 1500 nad morem pa do nizina. Uglavnom na zapuštenim i vlažnim mjestima. Za jelo ga spremamo na slijedeći način:Mlade listove koristimo za spremanje variva i pirea i to u neograničenim količinama. Sve vrste divljih zelja može se koristiti bez opasnosti da se zamjene sa nekim štetnim ili otrovnim biljem.  BUJAD – Pteridium aguilinum. (velika paprat)Bujad je višegodišnja biljka koja naraste u visinu do metar i pol. Ima velike listove na jakim i vrlo dugim drškama koje su sa donje strane užlebljeni. Tro uglastog su oblika i dvostruko do trostruko podijeljeni. Rasprostranjen je po cijeloj zemlji od nižih brežuljaka pa do visokih planina. Raste na suhim i mjestima u svjetlijim šumama. Često ga nalazimo na velikim površinama u ogromnoj količini Za jelo ga spremamo na slijedeći način:Mladi sočni izdanci ubrani rano u proljeće na kojima se listovi još nisu razvili koriste se za spremanje variva i pirea. Razvije ni listovi su štetni i nije ih uputno upotrebljavati za jelo. Podzemna stabljika bogata je škrobom pa se mljevenjem i mrvljenjem od nje dobiva brašno koje se koristi za zgušnjavanje variva ili za pečenje lepinja (kruha). Za vas istražuje putopisac i istraživač Ličkih bespuća Mijo jaić
Slatkovodne ribe u pustolovini preživljavanja.  Danas ču vam pisati kako u preživljavanju u prirodi iskoristiti blizinu potoka, rijeka ili jezera. Zapravo nam je poznato da su potoci, rijeke i jezera bogati raznim vrstama slatkovodnih riba. Ribe nije ni najmanje lako loviti pogotovo onima koji nemaju to iskustvo. Stoga vam dajem savjet koje je naj pogodnije vrijeme za ribolov, potom mjesta naj pogodnija za ribolov, zatim koje vrste mamaca možemo koristiti naravno u našem slučaju naj zanimljiviji je ribolov improviziranim sredstvima.Naj pogodnije vrijeme za ribolov: Zapravo o vrstama riba ovisi koje je vrijeme naj pogodnije za ribolov. No po pravilu, naj bolje je loviti pred jutro i u suton, potom pred oluju ili noću pri mjesečini.  Mjesto naj pogodnije za ribolov: To ovisi od vrste vode i doba dana. U brzim potocima, ili rječicama u toplom dijelu dana treba riboloviti u dubljim dijelovima potoka ili rječica. Predvečer i rano u jutro treba loviti na brzacima te oko podvodnih panjeva, potkopanih od vode obala ili pod žbunjem nadvijenim nad vodu. Na jezerima riba je u ljetnom periodu na većoj, dubini pošto je tamo voda hladnija. No u večer i rano u jutro uz obalu, pošto se riba voli hraniti na plićim dijelovima jezera. U proljeće i kasnu jesen ribolov uz obalu jezera je obilatiji, pošto riba zbog toplije vode ide u plići dio koji se nalazi uz obalu. Vrste mamaca: Po pravilu, riba „grize“ mamac koji potiče iz njene prirodne hrane. Zato pored obale treba potražiti račiće, ikru, sitnu ribu a na obali gliste ili insekte kao što su skakavci i slično. Ulovljenoj ribi treba pregledati utrobu kako bi vidjeli što je jela i onda takvu hranu koristiti kao mamac. Ako nemate drugi mamac, kao mamac možete koristiti utrobu ulovljene ribe. Kod korištenja gliste za mamac treba voditi računa da glista prekrije cijelu udicu. Kod izrade umjetnog mamca treba voditi računa da izgleda što prirodnije te ga vući po vodi polako imitirajući pokrete prirodnih mamaca.  Ribolov improviziranim sredstvima, može se obavljati na nekoliko načina: lov rukama ispod panjeva čije je korijenje ispod vode i tu se riba naj radije zadržava, skretanje potoka na drugu stranu teži je način, isušivanje potočića snijegom, trovanje biljkom divizmom no ovaj način je dozvoljen u situaciji kad vam je život u opasnosti zbog gladi. Ribolov noću pod svijetlom lov pomoću vilice vezane na duži štap.     Naj uobičajene vrste slatkovodnih riba: Pastrva, šaran, som, smuđ, babuška, štuka, mladica i još neke vrste, no ove su naj brojnije. Vjerujem da vam je jasan način lovljenja riba u rijekama, rijećicama, potocima i jezerima. Naravno u bilo kojem slučaju nije loše uvijek pored sebe kad ste se uputili u prirodu ,a i u svojoj naprtnjači za nepredviđene prilike imati pribor za preživljavanje u prirodi ili u divljini. Pitat čete se gdje ga nabaviti? Ja sam svoj pribor nabavio u „American“ SHOPU u Jarunskoj 17 u Zagrebu. Mislim da svi veći gradovi imaju slične trgovine. Za vas napisao istraživač Ličkih bespuća i putopisac Mijo Jaić. Isto tako bi vas molio da vas ne zbuni preživljavanje u prirodi koje piše Dean Rostohar. Naime on kao stručnjak i instruktor „Specwoga“ piše uglavnom vojni način preživljavanja u prirodi. Taj dio vam također može puno pomoći u situacijama koje vas iznenada mogu snaći.
Tekst i slike: Dean Rostohar, SpecwogPredgovor: Mijo JaićMislim da ste primijetili da sam do danas na ovoj stranici pisao uglavnom sam. No isto tako moram vam reći da je smisao ove stranice da na njoj pišu ljudi sa velikim pustolovnim ili sličnim praktičnim iskustvom. Jedan od njih je definitivno Dean Rostohar o čijoj stručnosti i iskustvu bi mogao napisati knjigu. Dean Rostohar je umirovljeni pripadnik SJP Alfa, sa preko 30 godina iskustva u borilačkim i ratničkim vještinama, Veteran je i dragovoljac Domovinskog rata. Osnivač je i glavni instruktor Specwoga, gdje podučava svoj Taktičko Tehnički Borbeni Sistem (T.T.B.S). Podučavao je mnoge pripadnike internacionalnih i domaćih Specijalnih postrojbi Policije, Vojske, zaštitare i mnoge civile. www.specwog.bujinkan.hr. Evo, ljudi sa ovakvim iskustvom su jedini koji mogu pisati na ovoj stranici.  Sklonište je, u situacijama preživljavanja, jedan od prvih prioriteta. U nekim područjima, naša potreba za skloništem može imati čak i veći prioritet nego potreba za hranom, ili potreba za vodom. Sklonište nam omogućava zaštitu od prirodnih elemenata - štiti nas od sunca, vjetra, kiše, od snijega, od preniskih ili previsokih temperatura. Pruža nam zaštitu od kukaca, gmizavaca, divljih životinja, ali nas štiti i od neprijatelja. Bez obzira trebamo li koristiti sklonište za preživljavanje samo za jednu noć ili nam ono treba za duži period, sklonište nam pruža mjesto gdje će nam fizički biti bolje i gdje ćemo se, što je često još i važnije, psihički osjećati bolje. Sklonište nam omogućava da odmorimo svoje tijelo i zagrijemo ga. Omogućava nam da se 'napunimo' energijom i obnovimo svoje snage. Pravljenje skloništa u prirodi može biti vrlo jednostavno. Ali, može zahtijevati i teži rad. Ukoliko želite napraviti nešto 'na brzinu', to vam se kasnije može razbiti o glavu. Na raznim seminarima koje sam održao, viđao sam ljude koji su se slabo potrudili oko svog skloništa. To im se znalo osvetiti, primjerice - u hladnoj i kišovitoj noći. Ukoliko se zaista potrudite i napravite svoje sklonište dobro, biti ćete sigurni i osigurani tijekom mnogih noći. Vrstu našeg skloništa određuju vremenski i zemljopisni uvjeti. Naše sklonište ovisi o mjestu (terenu) gdje se nalazimo. Naravno, ovisi i o godišnjem dobu. Vrstu skloništa uvjetuju i materijali koji su nam dostupni –ono što iz prirode možemo iskoristiti. Također karakteristike terena uvjetuju kakvo će biti naše sklonište – ono će biti drugačije nalazimo li se u prašumi, u planinskom području, u polarnom području ili u pustinji. Naše sklonište može ovisiti i o opremi koju kod sebe imamo ili nemamo. Kako smo prije naveli, postoji preživljavanje s opremom i preživljavanje bez opreme. Naravno preživljavanje s opremom je puno lakše u pogledu svega, pa i u pogledu izrade skloništa. Što bolje izgradite svoje sklonište, to će vam biti udobnije i bolje ćete se moći odmoriti. Biti odmoran od velikog je psihofizičkog značaja za čovjekovo zdravlje i preživljavanje. Odmor će vam pomoći da budete senzibilniji i da lakše opažate sve što se oko vas događa. Ako ste odmoreni, biti ćete logičniji u pogledu razmišljanja. Imat ćete i veću sposobnost donošenja dobre prosudbe. Odmor će vam tako dati snagu da se u tjelesnom i psihološkom smislu bolje suočite s preživljavanjem. U situacijama kampiranja i preživljavanja u prirodi, od vitalnog je značaja izabrati pravo mjesto za logorovanje i sklonište. Kao što sam već naveo, postoje dvije vrste boravka u prirodi: boravak s opremom i boravak bez opreme. Također postoje i dvije vrste skloništa koja možemo napraviti. Možemo sklonište raditi s opremom - šator, šatorsko krilo, najlonski pokrivač, itd. Možemo ga raditi i bez opreme, od prirodnih materijala - drveće, granje, lišće, kamenje, trava, snijeg, pijesak, i sl. Možemo koristiti i prirodna skloništa kao što su špilje, pećine, rupe i sl. Vrlo je važno znati napraviti razne vrste skloništa i služiti se dobro s oba načina njihove izrade. Prije nego se izabere mjesto za izradu skloništa, potrebno je točno utvrditi koju vrstu zaštite trebate sebi osigurati. Pri tome je potrebno razmotriti sljedeće: Hoće li nam sklonište moći pružiti potrebnu zaštitu? Imamo li potreban alat za izradu skloništa? Ukoliko ga nemamo, možemo li improvizirati? Kako? Imamo li dovoljno potrebnog materijala? Ukoliko ga nemamo, možemo li potrebni materijal pronaći u svom okružju, u okolini? Gdje ćete podignuti svoj logor, odnosno gdje ćete napraviti sklonište, ovisi o mnogo faktora. Ako ste vojnik, prilikom odabira mjesta za kamp/sklonište morate jako paziti na sigurnost. Mjesto za izviđanje terena nije nikada protraćeno. Obavezno morate paziti da odaberete mjesto logora na vrijeme. Logor morate početi raditi nekoliko sati prije sumraka. Dok boravite u prirodi, uvijek planirajte svoje vrijeme. Uvijek sebi morate dati dovoljno vremena za izviđanje mjesta za logor, dovoljno vremena za pripravljanje i namještanje šatora i opreme, te zatim vrijeme za postavljanje cjelokupnog logora. Dakle, uzmimo da mrak počne padati u 6 sati poslije podne. Vi u 3 sata poslije podne morate već razmišljati o mjestu vašeg logora, a u 4 sata već morate postavljati vaš logor. Zaštitu od neprijatelja postići ćete tako da smanjite visinu profila našeg skloništa. Potrebno je maskirati konturu oblika skloništa i prilagoditi njegove boje okolini. Možemo se zato poslužiti krošnjama granja i grmljem. Možemo se u ovu svrhu poslužiti i asimetrično poduprtom mrežom, na koju ćemo zakvačiti granje i lišće. Sklonište ne smije biti preveliko, jer smo na taj način vidljivi. Također, ukoliko je sklonište veliko, lako gubimo toplinu – ona se lakše gubi u velikom prostoru. Stoga, prije nego počnete izrađivati sklonište, legnite na tlo i označite mjesta koja će vam pokazati koliko točno treba biti veliko vaše sklonište. Ukoliko radite sklonište od prirodnih materijala, tada prvo napravite ležaj. Naravno, morate taj ležaj prethodno izmjeriti. Nad ležajem ćete raditi sklonište, da bi vam kasnije bilo lakše. Sklonište se ne smije postavljati blizu vode, jer takav položaj prigušuje zvukove životinja i zvukove koja stvara dolazak naših neprijatelja. Postavite sklonište uvijek dovoljno daleko, ali i dovoljno blizu pitke vode. Blizu skloništa mora biti i dovoljno drveća, za loženje vatre.  Uvijek provjerite iz kojeg smjera pušu vjetrovi. Sklonište uvijek, ukoliko je moguće, mora biti zaštićeno od vjetra. Takvu zaštitu može činiti šuma ili padina. Sklonište morate postaviti tako da gleda leđima prema vjetru. Odnosno, tako da vjetar puše na suprotnu stranu od ulaza skloništa, zato da ne puše unutra. Sklonište morate postaviti niz vjetar u odnosu na vatru, ali i u odnosu na mjesto gdje vršite nuždu, tako da vam dim i neugodni mirisi ne smetaju. Sklonište je najbolje postaviti na povišenom mjestu, koje će u slučaju kiše omogućiti slobodno otjecanje vode. Ne bi ga se trebalo postavljati na udubljenom mjestu, jer se u udubinama skupljaju voda i magla. Sklonište nije dobro postaviti ni na nagnutom terenu, jer nije dobro za spavanje. Također provjerite teren na kojem radite sklonište – provjerite da se ispod njega ne nalaze grbe. Osigurajte da ispod sklonište nije kamenje, granje, da na mjestu gdje radite sklonište nisu mravinjaci i druge rupe u kojima žive životinje i sl. Nemojte postavljati sklonište na mokrom mjestu, niti u gustoj travi. Visoka i bujna trava je najpouzdaniji znak da je tlo vlažno! Nikada ne postavljajte sklonište blizu planine ili stijenja. Na takvim može lako doći do odrona stijenja, ili ukoliko je zimsko vrijeme, do odrona snijega. Ne postavljajte sklonište ni blizu životinjskih pojilišta. Na takva pojilišta, naime, osim bezopasnih životinja, često dolaze i opasnije divlje zvijeri (vukovi, medvjedi, divlje svinje i sl.), pa postoji opasnost od njihovog napada. Od velike važnosti je da unutar skloništa pripremimo podlogu na kojoj ćemo spavati. Naše tijelo ne smije biti u direktnom dodiru sa tlom, jer na taj način možemo izgubiti i do 80% tjelesne temperature, što nam može stvoriti dodatne probleme i izazvati nepotrebne napore. Podlogu možemo napraviti tako da prvo prostremo deblje grane. Zatim na njih stavimo manje granje, a nakon toga dodamo lišće i borove grane, ili travu. Ukoliko imamo padobran, možemo iskoristiti njegovu 'kupolu' i za sklonište, te kao podmetač ili pokrivač. Ako je vrijeme hladnije i ako imamo uvjete za to, možemo napraviti i pregradu za reflektirajuću vatru koja će nas grijati unutar skloništa. Za brzu zaštitu moramo odabrati sklonište koje ćemo moći najbrže napraviti. Ukoliko imamo vremena, moramo se više potruditi oko svog skloništa. Ako se krećemo, napravit ćemo privremeno sklonište, koje će nas tog trenutka zaštititi i koje će biti lagano. Ukoliko pak imamo opremu, sklonište možemo i ponijeti sa sobom. Sklonište možemo napraviti samo rukama, bez upotrebe bilo kakvih posebnih alata ili užadi. Prirodni nam zaklon može biti sve što se nalazi u prirodi, a što možemo iskoristiti za sklonište. Srušeno drvo sa svojim granjem može nam, primjerice, poslužiti kao sklonište, štiteći nas od vjetra, kiše ili snijega. Za sklonište također možemo iskoristiti prirodne špilje i rupe u stijenama. Za vas napisao Dean Rostohar  U nastavku skloništa drugi dio.
Gmizavci koji se daju koristiti u prehrani Naravno da u situaciji preživljavanja u prirodi ovisimo o hrani. No moram priznati da neku od hrane koju ču spomenuti u normalnom životu, nikad ne bi izabrali iz razno, raznih razloga. Jedan od razloga je gadljivost koju osjetite na spomen gušter, žaba, puž ili zmija. Ali isto tako želja za preživljavanjem i opstankom kod vas tu gadljivost eliminira, veliku ulogu tu ima i glad koja vas tjera u potragu za hranom kako bi preživjeli. Gmizavci koje možemo koristiti u prehrani njihov lov i priprema:Žabe,razne Staništa su im u barama jezerima znači u vodi i pored nje. Loviti ih možemo improviziranim mrežama, noću rukama uz baterijskih svjetiljke rukama, udicom na koju kao mamac stavljamo zeleni list najpoželjniji je list koprive. Kod pripremanja žabi odsiječemo glavu, skine joj se koža i izvade iznutrice koje bacamo. Tako dobiveno meso se opere i sprema pečenjem na žaru ili kuhanjem. Poljski ili vinogradarski pužStaništa su im u zapuštenim jarcima, pored obale potoka te u šumama. Najdraži dijelovi u prirodi su oni gdje raste kopriva. Najlakše ih je pronaći poslije kiše. Pripremaju se za jelo na slijedeći način, bacamo ih u kipuću vodu potom ih vadimo iz kučice i odstranjujemo iznutrice operemo meso. Potom ih kuhamo ili pečemo na žaru po želji.  Gušter zelembać Staništa su mu uglavnom suha i topla područja (kamenjari). Lovimo ih pomoću rašljastog štapa ili sa omčom. Odreže mu se glava te oguli koža odstrane iznutrice, meso se opere potom se po želji kuha ili peče na žaru. Zmije razne Staništa su im na sunčanim stranama kamenjara, u blizini rijeka ili potoka. Lovimo ih rašljastim štapom pored glave, ali vrlo oprezno jer ako ne razlikujemo otrovne od neotrovnih zmija oprez je neophodan. Kod pripreme odsječe im se glava, skine koža i izvadi iznutrica. Meso se nakon pranja priprema kuhanjem ili pečenjem. Školjke riječne ili jezerskeStaništa su im dna potoka, rijeka ili jezera jednim djelom su zakopane u mulj. Vadimo ih rukama što je jedini način. Dobro se očiste i operu, a zatim otvaraju pomoću noža. Začinimo ih biberom ili paprikom ako imamo a zatim ih pečemo u njihovoj ljušturi. Kornjače Staništa su im pored potoka i rijeka uglavnom na vlažnim terenima. Skupljaju se rukama nakon što ih pronađemo. Pripremamo ih tako da ih stavljamo na žar kako bi je primorali da ispruži glavu potom joj se glava odstrani. Nakon kraćeg stajanja na žaru razbija im se oklop potom se odstranjuje iznutrica. Od kornjače pripremamo kuhamo juhe uz trave koje su namijenjene za kuhanje juha. Za vas istražio i napisao istraživač Ličkih bespuća i putopisac Mijo Jaić. 
Već sam vam pisao o divljim životinjama i dao naznaku da ču vam pisati kako se one love na primitivan način. Prije svega zamke i ostala pomagala za lov divljači su nehumani način lova i smiju se koristiti samo u slučaju da vam je život zbog nedostatka druge hrane ugrožen.  PRAVILA KOJIH SE MORAMO PRIDRŽAVATI KOD POSTAVLJANJA ZAMKIKao prvo na osnovu tragova trebamo utvrditi staze po kojima se kreče divljač i koja.  Zatim na osnovu tragova ustvrđujemo gdje se hrani ili napaja. Zatim trebamo odlučiti koju vrstu divljači ćemo loviti, po tom odabiremo mjesto te najpogodniju zamku kao i odgovarajući mamac. Zamke i klopke najbolje je postavljati na izlazima iz skloništa ili jazbina. Potom na uskim prolazima gdje se vide svježi tragovi divljači te na mjestima gdje se hrane. Kao mamac dobro je postaviti iznutrice već zaklane životinje koja je ostavljena na posebno mjesto da dobije neugodan miris.  Divljač se može istjerati iz jazbina pomoću dima, a hvatamo je potom u zamke postavljene na izlazima iz jazbine. Tekunice i drugi glodavci koji obitavaju u jazbinama u zemlji mogu se istjerati sipanjem vode u njihove kanale , a hvatamo ih rukama ili pomoću omči. Glodavci poput zečeva, puhova, vjeverica, i tekunica lakše se love od krupnije divljači jer imaju ustaljene navike i ograničeno područje svojih aktivnosti.  Zamke, klopke i ostala pomagala pri primitivnom načinu lova postavljaju se predvečer, a ujutro ih se obavezno obilazi. Jer divljač najčešće odlazi u potragu za hranom predvečer, noću i rano u jutro. Znači ova vrsta i bilo koja druga vrsta lova je zabranjena osim ako vam život nije u opasnosti. Pravo na lov van lovostaje imaju samo lovci iz tog lovišta pošto su koncesionari. O pripremanju divljači za jelo u jednom od idućih nastavaka.
Za vas napisao israživać Ličkih bespuća i putopisac Mijo Jaić
U slijedećem nastavku ču vam pisati o gmizavcima koji se jedu i na koji način ih hvatamo. 
U prvom dijelu pisao sam vam o divljim životinjama ili makar o jednom dijelu njih. U ovom dijelu pisat ću vam, o ostalim životinjama te pticama i načinu lova. Naravno spominjati ću vam također o staništima pojedinih od životinja. Sve ovo ču vam prikazati kroz tablice.   Divlje životinje čije se meso može koristiti u prehrani  Meso i jaja svih ptica se mogu jesti. Ptice nije lako loviti jer one odlično vide i čuju. Stoga na vrijeme osjete blizinu čovjeka i odlete.Za vrijeme ležanja na jajima manje se boje čovjeka pa se lakše mogu uloviti u proljeće i ljeto. Praćenjem leta ptica mogu se otkriti gnijezda. Ptice se love uglavnom improviziranim zamkama sa mamcima u vidu hrane. Sve je  ovo dio pustolovine u kojoj smo se ne svojom voljom našli. Napisao istraživač Ličkih bespuća i putopisac Mijo Jaić U slijedećem nastavku pisat ču vam o gmizavcima koji se mogu koristiti u prehrani. 
Divlje životinje: Prije nego počnem pisati o divljim životinjama moram spomenuti jednu vrlo bitnu stvar, a to je da se sve ovo što čete pročitati u tekstu, a to je kako hvatati na zamke divlje životinje. Zapravo divljač se smije hvatati zamkama i na ostale načine jedino ako vam je život u opasnosti. Isto to važi i za endemske zaštićene biljke. Divlje životinje su odlična zamjena mesu domaćih životinja. Dobar su izbor kalorija, masti a naročito biološki puno vrijednih bjelančevina , koje su potrebne za normalan rad organizma. Kod nas se uglavnom jedu od divljači zečevi, srne, divokoze, divlje svinje razne ptice kao što su recimo fazani, divlji golubovi, divlje patke, guske, morske i riječne ribe.  Međutim, postoji niz vrsta divljih životinja od kojih se mogu pripremiti vrlo hranjiva i ukusna jela, a u praksi se vrlo rijetko ili nikako ne koriste za jelo. To su vukovi, lisice,jazavci,ježevi, vjeverice, puhovi, hrčci, razne ptice, kornjače, rakovi, puževi, žabe, gušteri, zmije i drugo. U mnogim zemljama ovo su poslastice dok se kod nas zbog predrasuda i gadljivosti ove životinjske vrste ne konzumiraju. Po kalorijskoj vrijednosti i sadržaju bjelančevina u 100g mesa divljači ravna je sa vrijednostima mesa domaćih životinja. Meso divljih životinja uglavnom se priprema za jelo na isti način kao i meso domaćih životinja. Prije upotrebe treba se dobro termički obraditi kuhanjem i pečenjem. Kako bi se uništili paraziti ili ostali nametnici ukoliko ih ima.  Do ove vrste hrane puno se teže dolazi nego do bilja, pa je potrebno znati gdje i kada se može naći. Zatim na koji način se lovi i kako se upotrebljava za jelo. Životinjske vrste najčešće se nalaze u šumama, rijekama, jezerima, barama i oko njih pa ih prvenstvenu tu i treba tražiti. Poznavanje divljači:Prema naučnom razvrstavanju divljač dijelimo na rodove, razrede, redove, obitelji i vrste Prema zakonskom razvrstavanju divljač dijelimo nezaštićenu i zaštićenu ( trajno zaštićenu i zaštićenu lovo stajom) Prema lovnom razvrstavanju divljač dijelimo : Na dlakavu divljač (divlji sisari obrasli dlakom) a to su jelen, medvjed, vuk, ris, lisica, zec, kozorog, divokoza, divlja svinja i srna Pernatu divljač (divlje ptice) orao, tetreb, sova, jarebica, prepelica, divlja guska, divlja patka i grlica Zatim na krupnu divljač: jelen lopatar, srna, divokoza, kozorog, muflon, medvjed, ris, divlja svinja, tetreb, tetreb, ruševac, droplja, orao, ždral i labud. Te na sitnu divljač: zec, lisica, šljuka, fazan, jarebica, prepelica, i sva ostala lovna divljač. Meso divljači je uz malo masti lako probavljivo, različitog je okusa, ovisno o vrsti, starosti i spola divljači.  Sam miris mesa je poseban, ovisan o vrsti divljači, a boja je prirodno crvena, ljubičastog tona. U idućem nastavku više o divljači i načinu lova. Za vas napisao istraživač Ličkih bespuća i putopisac Mijo Jaić
Gljive i kako ih prepoznati?
Danas ču vam pisati o gljivama koje su za razliku od ostalog divljeg bilja, izuzetno dobar izvor bjelančevina. No da bi konzumirali i za hranu pripremali gljive moramo ih izuzetno dobro poznavati. Razlog je što gljive dijelimo na jestive, nejestive, otrovne i smrtno otrovne.
No tu postoji jedna teorija mojeg prijatelja inače strastvenog sakupljača gljiva i poznavaoca istih. On kaže da su uglavnom smrtno otrovne gljive, one koje rastu iz jajeta a ne iz korijena. No jedna od gljiva obično zavara beraće a to je zelena pupavka koju bi zamijenili sa izuzetno kvalitetnom gljivom koja raste isto iz jajeta a to je blagva. Stoga ja osobno ni ne pokušavam konzumirati gljive koje izrastaju iz jajeta.
No mi idemo na one jestive gljive, i na količinu bjelančevina koje se nalaze u njima. Recimo u 100 g vrganja ima 4,2 g bjelančevina. Ove bjelančevine imaju priliko visoku biološku vrijednost, pa gljive donekle mogu zamijeniti namirnice životinjskog porijekla, meso, mlijeko, jaja i nadoknade njihov nedostatak u ishrani.
 Od gljiva se mogu pripremiti vrlo ukusna jela. Jako su pogodne za konzerviranje sušenjem, mariniranjem ili kiseljenjem.
Za konzerviranje koriste se isključivo mlade gljive jer ih organizam lakše probavlja i bolje iskorištava. Hranjivu vrijednost naših najčešćih gljiva prikazat ču vam na tabeli.
|
IME
|
voda
|
bjelančevine
|
ugljikohidrati
|
masti
|
kalorija
|
|
VRGANJ
|
85,0
|
4,2
|
7,2
|
0,8
|
48
|
|
LISIČICA
|
89,0
|
1,9
|
5,6
|
0,9
|
36
|
|
PUHARE
|
91,0
|
3,5
|
3,8
|
0,2
|
27
|
|
SUNČANICA
|
94,0
|
7,3
|
4,6
|
0,7
|
47
|
|
RUDNJAČA
|
92,0
|
4,2
|
1,0
|
0,4
|
20
|
|
REDUŠA
|
82,0
|
4,0
|
9,2
|
1,3
|
60
|
|
MLIJEČNICA
|
92,0
|
2,8
|
3,8
|
0,6
|
29
|
|
MEDENJAČA
|
91,0
|
2,6
|
4,5
|
0,4
|
30
|
|
SMRČAK
|
91,0
|
2,8
|
4,0
|
0,3
|
28
|
|
ZEKICE
|
90,0
|
2,2
|
4,8
|
0,7
|
32
|
Namjerno sam izbjegao latinske nazive gljiva jer ćemo svaku posebno opisati u jednom od sljedećih nastavaka. No u idućem nastavku ču vam pisati o divljači.
Za vas napisao istraživač Ličkih bespuća i putopisac Mijo Jaić.
|
|
Preživljavanje
