www.pustolovina.com

Izuzetno sam sretan, a i čast mi je da na www.pustolovina.com  mogu najaviti svjetskog putnika i pustolova velikog kalibra Borisa Veličana i njegove putopisne pustolovine.  Boris je moj dugogodišnji prijatelj sa kojim sam se povremeno skitao po vrletima i bespućima Like.

Borisovi korijeni su zapravo po majci iz Like, na što je naš svjetski putopisac i pustolov izuzetno  ponosan.  Pokojni djed Ivan Rastić do II. svjetskog rata živio je u Buniću na Krbavi dok je pokojna baka Marija Tonković živjela također do II. svjetskog rata u Sincu na izvorima Gacke.

Boris nam je naime ustupio svoj pustolovni putopis sa svojih skitnji po Aljaski.

Borisovo putopisanje prožeto je samo njemu svojstvenim humorom, sa kojim opisuje doživljeno kao sa kamerom.  Aljaska je samo mali dio onog što je ovaj svjetski putnik pustolov prošao, i puno bi bilo za nabrojiti sve njegove putešestvije.

Sa svih tih opasnih putovanja sa kojih se mnogi nisu vratili vračao se i vrača se u svoj Zagreb.

Ovim putom mu se želim zahvaliti što nam je na moju radost, a nadam se i vašu ustupio svoje putopise sa svojih landranja po Aljaski.

Mijo Jaić

Jesen je duboko zakoračila u Liku, na pragu smo zime, i prvih snjegova. S jeseni, u Lici svake godine tako i ove 2010 počinje invazija talijanskih klošara, koji sebe nazivaju lovcima na ptice. Pratim ih svake godine, i pokupim im vabilice koje protu zakonito postavljaju po grmovima, kako bi navabili i ubili što više ptičica. Sve to rade za sitnu lovu koju daju nekom od koncesionara lovišta. Ide, sa njima u kontrolu i lovnik, koji obično prića Talijanski, i kojem daju kakvih deset eura po danu, kako bi im dozvolio ubijati sve što zažele.

Zanimaju ih uglavnom ptice, od pjevica na dalje samo da su ptice. Pucaju oni i na veče leptire, a sliće na  pirate koji otimaju brodove.  Voze skupe terence sa malim prikolicama hladnjačama, koje su zaradili u Italiji prodajući bogatim Talijanskim mafijašima ubijene ptičice. Za koje su ovi uvjereni da je juha od tih divnih, i nedužnih stvorenja seksualni afrodizijak, koji povećava potenciju umjesto štetne viagre, koja uništava  srce.

No, ne smatram krivcima te jadnike, koji s velikim podočnjacima od ne spavanja glavinjaju Likom ubijajući sve što leti, i ima krila. U stanju su vam uči i u samo dvorište, toliko su se obezobrazili pa bi mogle u pitanje doći i kokoši ukoliko ih imate. Znam da je ta nacija nekad ganjala mačke, vjerojatno iz istog uvjerenja kao i ptice.

Ja krivim Hrvatske korumpirane vlasti. Hrvatske vlasti koje su u stanju prodati tuđincu i rođenu mater samo ako za to dobiju par eura. Od silne borbe za vlast, njih ne zanima tko nam ubija te jadne ptičice na stotine i tisuće i tako uništava našu faunu koja je u Lici, u vrijeme rata i tako uništena.

Već dugo razmišljam kako zaustaviti tu invaziju, čistaća talijanskih WC-a koji u slobodno vrijeme dolaze za Talijansku mafiju, ubijat naše jadne ptice. Kako ovim vlastima koje su zaokupljene same sa sobom i svojom korupcijom, dokazati da se u Lici događa legalizirani zločin, nad pticama u kojem profitiraju pojedinci koji i nemaju pameti da svate, koju štetu rade Hrvatskoj fauni dozvolivši tim Talijanskim klošarima, haračenje po našoj prirodi sa puškama u rukama. I hoće li im unuci bit uskraćeni za ova divna stvorenja koja nas svojim cvrkutom ma kako bili tužni razveseljavaju.

Pokušajte vi, ili bilo tko od stranaca, otići u Italiju i ubiti pticu, mislim da bi završili u ludnici, a ne u Talijanskom zatvoru.

Oprostite ako sam ovaj tekst pisao sa puno emotivne ljutnje, ali jednostavno ovakvo nešto teško je gledati i ne reagirati, makar sa pisanom rijeći jer to mi je jedino oružje. Prirodnjak sam, a sa time mi je dužnost, paziti i skretati pažnju na razbojstva, koja se događaju nad tim nedužnim stvorenjima kao što su ptice.

                                                                                                                    Napisao Mijo Jaić istraživač Ličkih bespuća i putopisac.

Na ovu temu, potaknuo me je e-mail jedne dame, koja nas pita na koji način pustiti vjevericu koja joj je kućni ljubimac u prirodu. Naravno poslao sam dami svoj e-mail, sa pitanjima no nisam dobio odgovor. Pitao sam je dali je njena vjeverica, ikad boravila u prirodnom okruženju, ili je kao mala kupljena u nekoj trgovini sa kućnim ljubimcima.

Naime ako vjeverica, nije nikad bila u prirodnom okruženju, za nju bi puštanje u prirodu postalo pogubno, kao i za masu manjih životinjica. Zapravo bi postala žrtvom, prvog grabežljivca od kojeg se ne bi znala skloniti ili sakriti.

Postupak oko vračanja životinjice, čije je mjesto u prirodi nazad, u istu nije jednostavan. Naročito ako je ista, odgojena kao kućni ljubimac, i nikad nije boravila u prirodi. Za takav slučaj, postoji postupak koji je dug i mukotrpan, i nimalo jednostavan.

Da bi se životinjica vratila u prirodu,  naravno ako nije iz tropskih krajeva potrebno je puno truda stručnjaka, koji je privikavaju njenom pravom okruženju koje smo joj oduzeli, a to je priroda. Takvog centa kod nas nema, iako pošto živim skoro na rubu divljine razmišljam, o takvom centru koji bi se bavio privikavanjem životinjica na prirodno okruženje.

No nije to jedini problem, o kojem vam želim pisati. Zapravo pošto živim u Lici, i blizu sam Ličke magistrale imam priliku vidjeti, naročito u ljetnom periodu kako pored te iste magistrale lutaju napušteni, psi i mačke koje je vlasnik nemajući valjda mogućnosti da ih drži ili su mu se djeca zasitila izbaci van iz auta. I sad vas pitam koja je to ljubav prema jadnoj životinji, koja će najvjerojatnije završiti pod kotačima automobila.

Stoga poštovani ne uzimajte te jadne životinjice, ukoliko im se ne želite posvetiti, i pružiti im pažnju te ljubav koju zaslužuju. Jer držati jadne životinjice, radi pomodarstva je zločin prema istima. Stoga dami koja me je kontaktirala sa punim poštovanjem poručujem, ne puštajte svoju vjevericu u prirodu, jer če postat žrtva prvog grabežljivca. Radije je poklonite, nekom tko če je sa puno ljubavi dalje držati u okruženju koje je naučila, a to je stan ili kuća.

Ukoliko sam i malo pomogao sa ovim tekstom, kućnim ljubimcima i njihovim vlasnicima napravio sam veliku stvar. I jako sam zadovoljan.

                                                                                Napisao: Istraživač Ličkih bespuća i putopisac Mijo Jaić.

U slijedećem nastavku pisat ču vam o istrebljenju ptica pjevica od strane Talijana.  

Dragi naši čitaoci pripala mi je izuzetno teška zadaća, da  vam kao urednik www.pustolovina.com objavim, izuzetno tužnu vijest da nas je zauvijek napustio mali rastom, ali velik u srcu Zvonimir Levačić „ŠEVA“. Kao što postoje veliki pustolovi u divljini tako je naš „Ševica“ bio jedan od najvećih pustolova asfalta.

Dragi moj prijatelju „Ševica“ mnogima će nam faliti tvoj uvijek iskreni osmjeh i tvoj ne zamjenjivi humor koji su mogli razumjeti samo oni koji su te dobro poznavali. Kako si tiho nenametljivo živio tako si ne nametljivo napustio ovaj pokvareni svijet. Jer ako iza ovog svijeta, ne postoji ništa više onda je bolje da se nismo ni rodili.

Znam jedino da, ako itko posjeduje pravo na drugi život onda si to ti, ti koji nikad nisi nikome sa svojim načinom života nanio ni trunku zla.

Dragi naš „ŠEVICA“ falit ćeš nam onakav kakav si bio, spontan , nenametljiv i iznad svega drag.

Stoga neka ti je laka zemlja i počivao u miru. HVALA TI ZA SVE ONE DIVNE TRENUTKE KOJE SI NAM KAO PRIJATELJIMA PRUŽIO.

Posljednji pozdrav od ekipe www.pustolovina.com i ljudi koji su te izuzetno voljeli. Posljednji pozdrav također ti šalje curica koje si se uvijek rado sjetio Azra.

Urednik Mijo Jaić